TAMO I OVAMO, NEKADA I SADA…

 

Bilo tada, a isto je i sada…

Delove teksta napisanog pre više od dve decenije pod naslovom ”I jedni i drugi su Srbi”, sada objavljujem iz razloga što decenije prolaze a ništa se nije promenilo među onima koji su vladali tada i koji vladaju Srbijom sada. Tada sam napisao:

”Satelitski program RTS-a emitovao je 24-og januara emisiju ”Na direktnoj liniji” koja je ovog puta kao goste u studiju imala ministra informacija Aleksandra Vučića i njegovog zamenika Miodraga Popovića. Sat i nešto vremena slušali smo njihova mišljenja i tvrdnje o Kosovu, o demokratiji, o slobodi, pristrasnosti medija i Klintonovom ”bolesnom” seksu. Ceo program sveo se na tvrdnje o nedemokratskom Svetu i demokratskoj Srbiji. Demokratsku ili ne Srbiju i srpski narod volim onakve kakvi su. Njihov sam mikroskopski deo i potomak i uvek sam spreman da se suprostavim jednostranom informisanju švedskih medija i svim nepravdama koje se svakodnevno nanose našem narodu… (Opširnije…)

 

Posle Popovića lagala je i Popovićka…

Od momenta kada sam pre dve decenije u emisijama švedskih televizija počeo da učetvijem u debatama i u švedskim novinama dajem intervjue i pišem autorske tekstove o istinitim dešavanjima u bivšoj Jugoslaviji, neki ”viđeni” Srbi, ne Hrvati, ne Muslimani iz Bosne, ne Šiptari sa Kosmeta, već Srbi i srpske medije iz Srbije i srpskih organizacija u dijaspori (uz voćstvo nekih političara i urednika srpskih medija) počeli su na sve njima dostupne načine, uglavnom lažima, da zaustave istinu o stradanju srpskog naroda. (Opširnije…)

 

Odgovor Popoviću, na njegov ”odgovor” Janiću

Gospodine Popoviću,

U pismu koje sam uputio ministarstvu informacija Srbije i vama kao pomoćniku ministra nisam tražio ništa od svega ovoga o čemu ste pisali u vašem odgovoru. Isključivo sam tražio i tražim i dalje (s pravom koje mi daje činjenica da sam jugoslovenski državljanin) da hitno učinite nešto kako bi se povećala mogućnost širenja informacija među našim ljudima u dijaspori, kao i da prekinete sa katastrofalnim greškama koje su već nanele ogromnu štetu srpskom narodu i državi. Već prvi redovi vašeg odgovora pokazuju koliko ste vi površni i nezainteresovani da neke stvari shvatite ozbiljno. (Opširnije…)

 

Odgovor Miodraga Popovića na pismo Nikole Janića

Poštovani g.Janjiću,

pre svega je trebalo pismo da potpišete. Razlog vaše bolesne fiksacije trebalo bi da potražite na drugom mestu. Pre bilo kakvog razgovora sa mnom, ili sa ministrom objavili ste seriju napada na vladu, ministarstvo, RTS (ja sam najmanje važan). Da li ste to činili zbog lične promocije (meni se čini da je tako) ili iz nekih drugih, političkih razloga, tek, ostaje činjenica da ste pljunuli na ljude i institucije koje su, u okviru svoje sposobnosti pokušali da vam omoguće da artikulišete svoja patriotska osećanja. Kako mislim da je koren konflikta u vašoj želji da pokažete kako ste jedini i apsolutno najbolji branilac nacionalnog interesa u SSvedskoj odlučio sam da vam prepustim da svoja gledišta i optužbe i dalje iznosite posredstvom Studija B i opozicione štampe. (Opširnije…)

 

Neshvatljiva dešavanja i propusti…

Miodragu Popoviću, pomoćniku Ministra informisanja i odgovornom za informisanje putem Internet Sajta Ministarstva, sa napomenom ”na znanje ministru Vučiću” poslao sam u najboljoj nameri 30 Sep 1999. godine mail sledeće sadržine: 

Gospodine Popoviću,

Kao državljanin zemlje i republike u kojoj ste vi zamenik ministra za informisanje obraćam Vam se bez biranja reči, već onako kako osećam. Momentalno sam, već po ne znam koji put, iznerviran vašim neznanjem, arogantnošću i neiskazanom voljom da promenite ono što nije dobro za naš narod i državu. (Opširnije…)

 

Pismo Vučiću 1998. – tadašnjem ministru informisanja

Obraćam vam se pre svega kao ministru ali isto tako i kao zemljaku i čoveku. Pišem vam iz razloga što ni moja duša ni srce, ni moja pamet (bilo kakva i kolika da je) ne mogu da shvate i prihvate ono što se u poslednje vreme dešava, ili ne dešava u Srbiji, po pitanju informisanja. Mnogima od nas koji decenijama živimo van granica voljene grude, otadžbine Srbije i Jugoslavije, često se pričinjava da smo mi koji smo geografski toliko daleko, ne tako retko u brizi i mislima bliže našem narodu nego što je to njihov ministar. Vi živite među njima ali ostaje i opravdano pitanje: da li ste zaista i sa njima? (Opširnije…)

 

Sadašnji su takođe bili “bivši”…

Da li vlast u Srbiji zaista ne shvata da se već odavno prešla granica vremena kada je trebalo da se našem milionskom rasejanju dostave dostupni dokazi o svemu što se dešavalo i što se i danas dešava našem narodu u bivšim Jugoslovenskim Republikama i na Kosovu!!! Da li je moguće da je mržnja, kanalisana ka neistomišljenicima, koja je prisutna više od decenije kod današnjih moćnika (političkih i medijskih) neuporedivo veća nego što je njihova ljubav za Srbiju? Naravno ako je u njihovim srcima te ljubavi bilo nekada… bilo kada. Zar ti ljudi nisu svesni činjenice da je njihova pasivnost dovela do toga, a doprinosi tome i dalje, da sva naša deca (znači i njihova) decenijama žive život žigosanih kao jedini zločinci, siledžije, okupatori i monstrumi koji su klali i ubijali (a nikada njihovi najbliži nisu klani i ubijani?!) da su jedino Srbi silovali, a da njihove ćerke, sestre, majke i žene, nikada nisu bile silovane od Hrvata, Muslimana ili šiptara?! (Opširnije…)

 

Neko piše istinu, a neko “masno” laže…

Početkom juna meseca objavio sam tekst „Odgovor na pitanja o Vučiću i Željku Mitroviću“, a posetioci portala koji ga nisu pročitali mogu ga pročitati prateći link: OVDE

Poslednje pitanje i odgovor u tom tekstu bili su:

PitanjeDa li je tačno da godinama snimate emitovanja programa nekoliko Televizija iz Srbije i da se na ukupno 12 harddiskova od po 4TB koje čuvate kod vašeg prijatelja u Nišu, koji mi je to rekao, nalaze dokazi o mnogim neistinama od 2017. godine do danas, a takođe i ignorisanja i kršenje zakona, kao naprimer čak i duplih prekoračenja vremena koje je dozvoljeno za emitovanje reklama na televizijama sa nacionalnom frekfencijom? (Opširnije…)

 

Odgovor na pitanja o Vučiću i Željku Mitroviću…

U tekstu sa najavom o otvaranju novog portala www.mir.rs između ostalog sam napisao: „Svaki pošten čovek i u Srbiji i u dijaspori treba da zna istinu o mnogo toga o čemu većina medija ne izveštava, ili laže, beskrupulozno cenzuriše i sramno montira video priloge sa ciljem da gledaoce ubedi da je ono što vide i čuju u tim prilozima na televiziji sa nacionalnom frekvencijom istina.

Dokle ćemo u tome stići niko ne zna jer sve zavisi koliko nas je koji hoćemo da se udružimo na ovom putu i odlučno nastavimo da koračamo napred… Krajnje je vreme da one koji su podelili Srbiju, koji su zakrvili komšije, prijatelje, rođake, pa i rođenu braću i pokrenuli talase mržnje i lažnih optuživanja i vređanja neistomišljenika, nazovemo njihovim pravim imenom. Da proverimo sve što oni danima, mesecima i godinama na TV vestima i u posebnim emisijama papagajski ponavljaju i ubeđuju sve one, koje nije teško ubediti, da su oni ti koji nikoga ne mrze i da su samo njihove ponavljane laži istina… (Opširnije…)

 

”Zašto vlast toliko mrzi Srbe iz dijaspore?!“

Miroslava Parovića koji se na FB oglasio tekstom (http://www.koreni.rs/zasto-vlast-toliko-mrzi-srbe-iz-dijaspore/) kao i sve u otadžbini molim da ne vode predizbornu kampanju preko leđa nas u dijaspori i da ne govore, ni oni niti bilo ko, ko nema saglasnost većine u dijaspori u naše ime. Moliću lepo! – Neka mi niko ne zameri.

Imate li vi išta drugo u ovom vremenu o čemu ćete da brinete? Svaki dan ili dolivate ulje na oganj ili smišljate čime još da nas ofitiljite.

Radije vi političari brinite o Srbima u južnoj pokrajni, izbornu kampanju vodite tako što ćete se dokazati delima i pokazati svojim dostignućima do sada, da baš ,,VI,, zaslužujete poverenje većine građanja. Ovakvim politikanstvom samo terate dijasporu da vas sve redom pošalje bestraga (mislim na političare). Nas baš brine ko nas voli a ko mrzi, kao vi bi sutra da dođete na vlast bili bolji od bivših i trenutnih. Mi, bar većina u dijaspori, nećemo zbog političara i politike ništa manje voleti svoju domovinu i pomagati svoje bližnje i one kojima je pomoć potrebna. (Opširnije…)

 

Zašto toliko oštre kritike Vučiću? Ili razgovor sa samim sobom…

Pitanje: Ugledan čovek iz srpske dijaspore, Dr Miodrag Kulić, fizičar iz Nemačke, napisao je dva teksta u kojima je oštra i delimično i neprikladna kritika upućena predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Zašto ste dozvolili da se oni u danima kada narod u Srbiji preživljava i doživljava tragediju izazvanu Korona virusom objave na vašem portalu?  Zar vas nije strah posledica koje možete imati…

Odgovor: Zašto da me bude strah zbog nečega što je lično predsednik odobrio? Ako ste zaboravili da vas podsetim da, kada je na televiziji Pink govorio o toj televiziji i nekim drugim medijima, rekao je, citiram: “Privatni mediji imaju pravo da objave šta hoće… pa i da lažu!“ Bio sam iznenađen da predsednik, koji je studirao pravo i bio jedan od najboljih studenata Pravnog fakulteta, na televiziji sa nacionalnom frekvencijom tvrdi da je svima dozvoljeno da govore i pišu šta hoće i da je na privatnim medijima dozvoljeno i laganje. Možda je zaboravio da pored televizije i tabloida, dnevnih novina, u kojima objavljuju sve i svašta ako je to došlo iz kuhinje vladajuće stranke, postoje i drugi mediji… O tome možemo drugom prilikom…

Ali da li je ono što je pisao gospodin Kulić trebalo da se objavi u danima kada narod i zaspi i budi se sa strepnjom šta će nama svima doneti sutra… (Opširnije…)

 

„Loših 100 čine Srbiji zlo…“ (5)

Стеван 2. марта 2020. at 09:28 

Ипак изгледа да је човек који је писао да Никола Јанић није никада био на насловној страници неких новина у Шведској рекао истину. Ако није истина онда ме интересује где је та слика са насловне странице шведских дневних новина за коју Никола написа да је у овом чланку приложена ????? НЕМА ЈЕ !!!!!!!!!!

Zoran53 2. марта 2020. at 13:21 

Ukoliko nema slike na naslovnoj strani, po tebi , iako je sve ostalo navedeno tačno, SVE UČINJENO NE VRIJEDI NIŠTA ,!!!“ Slika je slika, a naslovna strana je naslovna strana „!!! Jedan veoma GLUP, MIZERAN, NIZAK ZLONAMJERAN i JADAN ZAKLJUČAK ,!!!!


Ova dva komentara ispod četvrtog teksta, feljtona „Loših 100 čine Srbiji zlo…“, razlog su da je peti nastavak drugačiji nego što je trebalo da bude. U predhodnom sam između ostalog napisao:

„Mnogo je idiota koji su pisali gluposti o drugim ljudima, a mnogo je i „korektnih“ koji takve gluposti i laži objavljuju. Počeću sa idiotom, gospodinom koji je napisao da on ”živi u Švedskoj decenijama, isto koliko i Nikola Janić” i da:„Za vreme rata u Bosni svakodnevno sam čitao sve novine, a posebno dnevni DN (Dagens Nyheter) i SVD (Svenska Dagbladet) i Nikola Janić nikada nije bio na naslovnoj stranici nekih od tih novina…“ (Opširnije…)

 

„Loših 100 čine Srbiji zlo…“ (4)

U prethodnom (trećem delu ovog feljtona) najavio sam dokaze da su neki političari u matici, ambasadori Srbije u svetu i pojedini čelnici organizacija našeg rasejanja, umesto da doprinesu zaustavljanju laži o našem narodu, radili suprotno. Lažima i trikovima, pa čak i smišljenim falsifikatima dokumenata pokušavali su da zaustave pojedince ne samo u Švedskoj (već svuda u svetu), koji su to uspešno činili.

Krajem februara meseca 2015. u jednoj objavi čiji se sadržaj nije odnosio na neoprostive prljavštine ”velikih” Srba i ”patriota” napisao sam da su nam neophodno potrebna podsećanja. Pogledi unazad nisu moja potreba (šta treba čoveku od 73 godine?) već opšte otrežnjenje i da se sa istinom pokaže i dobro i loše o svima nama. Prošlost, ma kakva ona bila da ne krijemo, o današnjim dešavanjima da otvoreno govorimo i da imenom i napisanim rečima sprečimo laganja o Srbima među Srbima. Samo iskreni i samokritični među nama i o nama, možemo u svetu udruženi da zaustavimo neistine o našem narodu koje su u mnogim zemljama i dalje prisutne. Od te objave prošlo je pet godina što znači da sam danas, kada pišem ovaj tekst, toliko godina stariji ali sigurno ne i pametniji. Ostaje istina da se, kada je u pitanju matica i rasejanje i dalje sve dešava po starom scenariju i uglavnom sa istim učesnicima poznate tragikomedije. Autori te tragedije (izostavljam reč komedije jer ništa nije smešno) smrdeli su na ono čime su sami sebe mazali tada, a isti smrad zaudara i sada, što nas obavezuje na provetravanje činjenicama i dokazima za njihove laži. (Opširnije…)

 

„Loših 100 čine Srbiji zlo…“ (3)

Osećam potrebu da prvo odgovorim na jedan od komentara ispod predhodnog, drugog teksta u feljtonu „Loših 100 čine Srbiji zlo…“, u kome je napisano: „Nikako mi ne ulazi u glavu, kako to mislite da branite i čuvate Srbiju iz „dijaspore“. To NIJE dijaspora, to su TUDJE države! Tuđa kultura, tuđi ljudi, tuđi običaji… Oćete da iz komšijinog dvorišta preko ograde, okopavate svoju baštu. Tesko će to ići.”

Verujem, tačnije rečena skoro sam siguran, da većina naših ljudi koji žive u ”tuđim državama” nije misli i ne misli da iz tih ”tuđih država, sa tuđom kulturom, tuđim ljudima i običajima”, može da brani Srbiju. Svaka država se od onih koji su je napali, koji su ubijali nenaoružane civile i silovali naše majke, žene i ćerke, branila oružjem. Među ljudima koji su to činili bio je i deo (mali deo) naših ljudi koji su iz rasejanja dolazili da u vreme građanskog rata na prostoru nekadašnje Jugoslavije brane Srbe u Hrvatskoj, u Bosni, na Kosovu… isto kao što je bilo i pripadnika gore navedenih naroda koji su odlazili u njihove matice da brane njihove ljude od Srba. Među onima koji nisu mogli da ratuju sa puškom (iz mnogih razloga) bilo je i onih koji su osećali potrebu da reaguju (ili kako se pita autor napisanog komentara ”da se bore”) protiv selektivnog a često i lažnog informisanja, kada su u pitanju zločini nad Srbima i srpske žrtve. (Opširnije…)

 

„Loših 100 čine Srbiji zlo…“ (2)

Nisam mislio da će biti toliko teško da se odlučim odakle da počnem sa upoznavanjem posetilaca poratala www.koreni.rs  šta su poslednjih decenija Srbi činili da spreče Srbe u pokušajima da zaustave, ili bar da se umanje, selektivna informisanja i širenje laži o srpskom narodu. Najtužniji deo te neshvatljive i neprihvatljive srpske sramote je u tome da su u vreme građanskih ratova sabotiranja da se u Švedskoj čuje srpski glas i istina, dolazila prvenstveno od predstavnika srpskih organizacija, a ne od Hrvata, Bošnjaka (muslimana u Bosni) ili Kosovskih Albanca. Sa takvim „Srbima“ bi se lako izborili Srbi kojima je primarno bilo da se zaustave laži o našem narodu i zemlji da dirigenti i glavni akteri mnogih kočenja nisu bili naši političari u matici i neki ambasadori Srbije u svetu. Medije u matici tome su davale svoj doprinos tada, a na veliku žalost tako je i sada…

Komentari na prvi tekst sa ovom temom „Loših 100 čine Srbiji veliko zlo…“(1) jasno su pokazali šta ljude zanima. Kolegu koji je vodio samnom razgovor i po dogovoru poslao više pitanja na koja treba da odgovorim, zamolio sam da mi dozvoli da osnov ovog,  drugog dela feljttona o lošim Srbima, a biće ih više, budu mišljenja i predlozi u komentarima koje su postavili Ljiljana, Radovan, Kosovka… a u njima između ostalog napisali:

„Biće interesantno da vidimo šta će biti u sledećem tekstu. Malo je ljudi koji otvoreno govore o onome što njima može štetiti ali nama, većini našeg naroda, sigurno biti od koristi. Znati ono što se sprečava da znamo je siguran prvi korak u bolju budućnost, kako je jednom rekao gospodin Nikola Janic.“ (Opširnije…)

 

„Loših 100 čine Srbiji veliko zlo…“

Gospodine Janiću, da li je istina da ste na jednom skupu rekli da su najveći problem Srbije grupa ljudi koja…

Janić: Istina je. Rekao sam da je ono što neki ljudi u Srbiji i izvan Srbije godinama rade svom srpskom narodu od velike štete njihovim sunarodnicima, rođacima i prijateljima. Možda se moja izjava rimuje kao neki stih, ali je to nažalost tragična i surova istina o nama. Doslovce sam rekao da: „Loših sto, čine i danas Srbiji veliko zlo“. Među njima su visoki političari, vlasnici i urednici medija, raznovrsni intelektualci i stručnjaci ali i „obični“ ljudi koji su javnosti Srbije i rasejanja predstavljani i predstavljaju se suprotno onome ko su i šta su… I da se odmah razumemo. To nije nekakva novost koja se pojavila dolaskom na vlast Srpske napredne stranke, odnosno vlast Aleksandra Vučića. Među njima su egoisti, bezkičmenjaci i nemoralne nakaze, koji su čak i u vreme međugradskih ratova i raspada bivše Jugoslavije doprinosili, a doprinose i danas, da su o srpskom narodu širene neosnovane optužbe (naravno ne sve ali mnoge) kojima je utemeljen osnov za verovanje da su Srbi narod koji nosi zlo u svojim genima. Zbog njihovih sitnih ličnih interesa i sujete mnogi od njih, koji su to mogli i trebalo da reaguju na takve gnusne laži, ostali su pasivni a često su i direktno sabotirali i lagali o ljudima i pokretima čiji je cilj bio da učine koliko mogu na širenju istina o stradanju srpskog, ali i svih ostalih naroda, tokom građanskih ratova na prostorima bivših Jugoslovenskih Republika…  (Opširnije…)

 

Jedno pitanje Nikoli Janiću… ( VIDEO )

Kratak isečak iz prve ozbiljne Tv debate na švedskoj televiziji o dešavanjima na područjima bivše Jugoslavije, pre dve i po decenije. Debata je trejala skoro dva sata.

Učesnici su bili ministar odbrane, ministar spoljnih poslova Švedske, glavnokomandujući u Bosni i glavni urednici vodećih medija u Švedskoj.

(Opširnije…)

 

Vraćanje hiljada migranata iz Evrope u Srbiju…

Na zasedanju Narodne Skupštine Republike Srbije pre skoro dve nedelje, 04. oktobra 2019. narodni poslanik gospodin Miladin Ševarlić u dijalogu sa ministrom Sinišom Malim izjavio je, a i postavio je sledeće pitanje:

”Juče je objavljena informacija, posle polemike na austrijskoj televiziji, doskorašnjeg austrijskom ministra unutrašnjih poslova, Herberta Hickela, da je sa Srbijom potpisan ugovor da sve migrante koji ne dobiju azil u Austriji vrate nazad u Srbiju. Molim vas, da li je to tačno?

Ako je tačno, gde se može dobiti na uvid taj međudržavni ugovor? 

Taj ugovor, ili dogovor, nije verifikovan u Skupštini, koliko ja znam od 2016. godine pa na ovamo, a noviji je datum. Dalje, nije mi odgovoreno na pitanje koje sam postavio u vezi sa sredstvima od 300 evra po migrantu, o čemu je bila polemika na internetu. Hvala lepo”. (Opširnije…)

 

Ponižavaju, maltretiraju, zajebavaju…(3)

Nije mi jasno šta je to što je „napredno“ u radu skupštine Republike Srbije koja je postala ogranak Srpske napredne stranke? Nisu mi jasni ni oni mediji koji su daleko od objektivnog izveštavanja i koje su sebe bacile u mračnu provaliju pojedinačnih interesa i pristrasnog selektiranja… Za razliku od toga jasno mi je da pre nego što nastavim pisanje ovog teksta treba posetioce portala www.koreni.rs da podsetim da na ovom portalu nije bilo, i neće biti dok sam ja vlasnik portala, navijačkih tekstova sa podrškom opoziciji. Kritikovali smo i kritikovaćemo sve što je za kritikovanje, počevši od predsednika države koji je „glava ribe koja ne miriše“ jer je njegova glava izložena toploti reflektora u TV studijima u kojima se godinama skoro svakodnevno obraća građanima sa repriznim izjavama, konstatacijama i optužbama pojedinaca. Da su mnoge od njega izrečene optužbe bile netačne, prvoj glavi Srpske napredne stranke i Srbije ne smeta da iz dana u dan reprizirano ponavlja iste uvrede. Krtikovati (ne)rad Vlade Srbije, kao i pojedinaca i interesnih grupacija i državnih institucija, ne znači podržavanje opozicije. Dokumentovane kritike su zalaganja za promene svega nezakonitog, nemoralnog i neprihvatljivog u slobodnom društvu, štetnog Srbiji i građanima. (Opširnije…)

 

Ponižavaju, maltretiraju, zajebavaju…(2)

Prvi tekst iz feljtonskog pisanja sa ovom temom imao je naslov ”Ponižavanja i zajebavanja građana” ali moram da dodam i zaboravljenu reč ”maltretiraju”, jer to čine svakodnevno. Pre nego što nastavim sa najavljenim tekstom, želim da odgovorim na pitanje postavljeno u jednom od komentara na predhodni tekst, u kome je gospodin Kovačević između ostalog napisao: Hteo bih da pitam da ne preterujete po pitanju dužine reklama na Pinku i drugim televizijama?”

Moj odgovor je: Ne. Ne preterujem, a kao što sam napisao nije samo Tv Pink taj koji krši zakon o oglašavanju i to se ne dešava sporadično. Televizije u Srbiji krše reč zakona konstantno i ta ignorisanja traju godinama. Nadležna tela i pravne institucije ne reaguju da bi to zaustavile, ili to čine ponekad, prividno, delimično i neefikasno, nežno i blago, da nekog ne povrede a narodu zamažu oči. Kao autor teksta naglasio sam da emitovanje nedozvoljenih minuta često traje duže od dozvoljene minutaže i da za to postoje vizuelni dokazi i validna dokumentacija. U priloženoj fotografiji su trajanja emitovane reklame u epizodama jedne serije, tokom avgusta meseca 2017. godine a danas smo pri kraju meseca juna 2019. (Opširnije…)

 

Ponižavanja i zajebavanja građana…

Stara izreka „Ko će koga ako neće svoj svoga…“ najbolje opisuje ponašanje političkih i medijskih moćnika u Srbiji. Ignorisanje građana i njihovih zakonom i propisima zagarantovanih prava neometano traje godinama. Zašto televizije sa nacionalnom frekfencijom, najgledanija komercionalna televizija Pink i Javni servis RTS, ne izveštavaju o toj sramoti!? Ove dve televizije ne poštuju zakonske smernice i propise o radu medija, u čemu prednjači Tv Pink, pa zašto bi poštovale „raju“ i njihova prava, kaže jedan poznanik? Ok. Nepoštovanje zakona o oglašavanju, ne samo vlasnika Pinka je poznato, ali vlasnici RTS-a su građani Srbije? Zašto i šta je razlog da o tome ćute i medije koje poštuju slovo zakona? Čega se plaše njihovi vlasnici i njihovi urednici kad godinama ćute o drskosti njihovih moćnijih „kolega“? Da li što predpostavljaju da će im „kolege“, ako objave istine o toj državnoj sramoti, iskazati poštovanje za hrabrost emitovanjem „ekskluzivnim vestima“, neistinitim pričama, bez dokaza, o njihovom lopovluku, o plavokosim ili crnokosim ljubavnicama, suprotnoj seksualnoj opredeljenosti, maltretiranju zaposlenih ili „druženju“ sa ambasadorima zemalja koje nisu naklonjene Srbiji i Srbima… Toj i takvoj „zahvalnosti“ pridružilo bi se i nekoliko visokotiražnih novina, tabloida i portala. (Opširnije…)

 

Bolno, ali istinito!
Srbija već dugo nije jedinstvena…

Na održanom mitingu u Beogradu, 19. aprila, zajedno sa onima koji su u više stotina autobusa doveženi iz unutrašnjosti Srbije bilo je prisutno150 000 ljudi. Skup je održan pod imenom „Budućnost Srbije“ a predsednik Vučić u njegovom obraćanju prvi put da nije izgovarao reči: kreteni, lopovi, fasisti… ili druge slične i uvredljive opise kojima je u skoro svim govorima pre 19. aprila konstantno i reprizirano opisivao neistomišljenike. Tako je bilo tog 19. aprila a već sutradan, 20. aprila, opet je krenula stara, otrcana priča. Od premijerke Ane Brnabić, ministra Stefanovića i drugih gostiju u jutarnjim Tv programima i intervjuima u Vučiću naklonjenim medijima, jučerašnji miting nije nazivan, niti je primarno opisivan kao skup za budrućnost Srbije, nego kao „Skup podrške Aleksandru Vučiću“. Ok. Njihovo je pravo da dešavanja tumače, opisuju i nazivaju kako oni hoće, isto onoliko koliko je i pravo svakog građanina Srbije da se upita: koliko je iskrenosti u tom i takvom od predsednika države najavljenom „jedinstvu“? (Opširnije…)

 

Odvojiti smrad od sjaja… Zbog zemlje u kojoj smo rođeni

Pre tri nedelje (26. februar 2019.) najavio sam promenu vlasnika portala www.koreni.rs a o razlogu da portal predam (besplatno dam) drugima, napisao sam: „Zaustavlja me život koji tvrdoglavo otkriva istinu da sam svaku godinu koja dolazi i koja prolazi sve stariji, a zdravlje se zainatilo i neće da bude onakvo, kakvo je bilo bar pre jednu deceniju“.

Kompletan tekst je u rubrici „Aktuelno“: Novi vlasnik portala koreni.rs. Nekoliko dana posle objavljene ponude za preuzimanje portala javilo se devet zainteresovanih. Od tih devet, posle razgovora o planovima i predlozima na radu portala, ostalo ih je troje a rok za slanje prijava zainteresovanih je do kraja marta. Posetioce Korena molim da ne zamere što u tekstu koji sada čitate ponavljam i nešto o čemu sam ranije pisao ili govorio. Uvek sam imao potrebu da ponavljam ono što smatram važnim i za šta mislim da o tome treba upoznati javnost. (Opširnije…)

 

Novi vlasnik portala koreni.rs ?

Poštovani posetioci portala i njihovi prijatelji! Koreni su ”rođeni” kao mesečni časopis, a zadnjih godina su portal sa namerom i velikom željom da objavljujemo istinu o Srbiji i njenom narodu. U tu istinu spada i ono što mnogi ne žele, što izbegavaju ili o čemu ne smeju da pišu ili da emituju na televizijama. Koreni ne podržavaju ni vlast ni opoziciju i nikada nikoga nismo mrzeli. Oni koje mi ne mrzimo, oni mrze nas što kritikujemo za Srbiju destruktivna dešavanja. Mrze nas što decenijama ukazujemo, bez obzira ko je na vlasti, na sve ono što u jednom zaista pravnom i demokratskom društvu treba menjati. Logično je da se većina objavljenih tekstova u Korenima odnosi na institucije i u njima pojedince kojima je važno da spreče mnoge istine. (Opširnije…)

 

Neko laže, neko maže… Kako da znamo ko i dokle će?

U subotu 29. decembra 2018. održana je još jedna protestna šetnja u Beogradu. Ko je šetao i koliko je njih šetalo informisani smo putem elektronskih i štampanih medija u Srbiji, ali i izvan nje. Da li su građani (ne)informisani ili se „ne“ napisano u zagradi ispred reči informisanje, odnosi samo na javnost Srbije? Da li je naša dijaspora srećnija što, možda, u medijima drugih zemalja vidi suprotnu sliku i suprotnu istinu, od one koja je dostupna našim rođacima i prijateljima u matici?

Na najgledanijim kanalima švedske televizije, u emisijama vesti i dnevnim novinama u kojima zadnjih godina retko govore i pišu o Srbiji, emitovan je prilog sa protestne šetnje održane u Begradu 29. decembra 2018. a u štampanim medijima vest je najavljena naslovima: „Protestne šetnje u Srbiji se nastavljaju“, „Demonstracije protiv srpske vlade“, „Nove demonstracije u Srbiji – 25.000 na ulicama Beograda“. (Opširnije…)

 

Korenima i dalje potrebna pomoć…

Jula meseca ove godine tražili smo u dva teksta www.koreni.rs/kucanje-na-slepo-izmedu-30-do-50-dinara-po-stranici/ da nam se jave dame ili gospoda, mladi ili stariji, koji kucaju „na slepo“. Tada smo dobili veći broj ponuda od kojih do danas koristmo usluge dve dame i jednog studenta. Materijal koji želimo da arhiviramo veoma je obiman i da bi smo uradili ono što smatramo važnim, potrebna su nam još dva saradnika koji nedeljno mogu da urade najmanje tri do četiri transkripta određenih video priloga i Tv emisija. Rad bi trajao mescima a možda i godinama.
(Opširnije…)

 

Tužno i sramno, nažalost istinito (8) Čudna vrednovanja u čudnoj Srbiji…

Nije voljena Srbija čudna. Čudna su vrednovanja čudnih ljudi, samoživih i arogantnih do te mere da svakodnevno, bez ustručavanja ili stida, neskriveno krše zakone i propise koji bi trebalo da važe za sve građane. Oni su doprineli da Srbija postaje nerazumljiva i za one koji razumeju…

Ne tako davno svojim očima sam gledao i ušima slušao predsednika Aleksandra Vučića kada je na televiziju Pink rekao da u Srbiji privatne medije imaju pravo da govore i pišu šta hoće i da, neverovatno ali jeste rekao, imaju pravo i da lažu?! Od njega izgovoreno ne odnosi se na sve privatne medije već samo na nekoliko njemu dragih, kojima je dozvoljeno i laganje i bezgranično kršenje zakona i propisa. (Opširnije…)

 

Tužno i sramno, nažalost istinito (7) Fotografije su istina, a reči laž!

U jutarnjem programu RTS-a 03 oktobra 2018. gospodin Miodrag Popović, direktor turističke organizacije Beograda, govorio je između ostalog i o tome da je Srbiju prošle godine posetilo tri miliona i 100 hiljada turista, a da je rast broja stranaca čak 17 odsto.

U avgustu ove godine Beograd je posetilo 26 odsto više turista u odnosu na isti period prošle godine, a da rezultati mogu biti i bolji ocenjeno je i na regionalnom skupu u Beogradu.

Iste godine, istog meseca i istog dana u istom gradu, Beogradu, učesnik pomenutog regionalnog skupa, gospođa Vera Božić Trefalt pomoćnik ministra za turizam, iznela je takođe podatke o rastu posete turista, i doslovce rekla: (Opširnije…)

 

Tužno i sramno, nažalost istinito (6) I jedni i drugi su Srbi…

U poslednjem, petom tekstu serije ”Tužno i sramno, nažalost istinito”, objavio sam deo pisma i mog odgovora zameniku nekadašnjeg ministra informacija Aleksandra Vučića i sadašnjem direktoru Turističke organizacije Beograda, Miodragu Popoviću, sa najavom nastavka tog teksta. Prošlo je dosta vremena, a da nastavak nisam objavio iz razloga što su dešavanja zadnjih nedelja sa Srbijom i Kosovom takva da sam od toga odustao. Svima, posebno onima koji su pročitali taj peti deo, iskreno se izvinjavam. U međuvremenu sam dobio i više mejlova sa pitanjem zašto nema nastavka, pa sada objavljujem moj tekst napisan tih godina, koji će im biti (nadam se) dovoljno objašnjenje, tim pre što je u simbiozi sa tadašnjim i sadašnjim Popovićem i Vučićem. Aktuelan je i danas, kada mediji daju vreme i prostor isključivo Vučiću i drugom članovima SNS-a da papagajski govore o tome šta su nekada radili, govorili i obećavali, predstavnici sadašnje opozicije, kada su bili vlast. Nisam pristalica ni jedne stranke, ali mislim da je vreme da se (bar malo) podsetimo i na to šta su tada (ne)radili i govorili i oni koji su sada megafoni o „bivšima“…? U tom tekstu sam, između ostalog, napisao: (Opširnije…)

 

Tužno i sramno, nažalost istinito (5) Odgovor Vučićevom pomoćniku…

Ministarstvu Informacija Srbije
Attn: Miodrag Popović
Na znanje ministru Vučiću i ostalim zainteresovanima unutar i izvan ministarstva

Gospodine Popoviću,
U pismu koje sam uputio ministarstvu informacija Srbije i vama kao pomoćniku ministra nisam tražio ništa od svega ovoga o čemu ste pisali u vašem odgovoru. Isključivo sam tražio i tražim i dalje (s pravom koje mi daje činjenica da sam jugoslovenski državljanin) da hitno učinite nešto kako bi se povećala mogućnost širenja informacija među našim ljudima u dijaspori, kao i da prekinete sa katastrofalnim greškama koje su već nanele ogromnu štetu srpskom narodu i državi. Već prvi redovi vašeg odgovora pokazuju koliko ste vi površni i nezainteresovani da neke stvari shvatite ozbiljno. (Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (14) Tužno i sramno, nažalost istinito (4)

Postoje političari i (ne)ljudi kod kojih mnogo toga nije ljudsko već obratno. Sa „visinom“ njihove funkcije raste i njihova arogantnost i nemogućnost da shvate da su oni službenici naroda koji ih plaća da rade za interes svih građana a ne da zadovoljavaju lični ego.
Ponašaju se kao svete krave i volovi u Indiji, zbog kojih sve staje, da bi oni nesmetano išli gde su naumili… Takvi političari na konstruktivnu kritiku i ukazivanje na nešto što je štetno za narod i državu i što bi trebalo promeniti, u nedostatku pameti da to razumeju i prihvate, njihovom arogantnošću otkrivaju svoje lične komplekse i njihovo shvatanje šta je „vlast“. Deo davne prepiske sa jednim od takvih, koje objavljujem u ovom delu feljtona Voljena Srbija, „Tužno i sramno, nažalost istinito“ otkriva da jedna na papiru nepotrebna plava traka, može da otkrije centar mraka…

Ministarstvu Informacija Srbije (tada i Crne Gore) poslao sam 30. septembra 1999. mejl sa naslovom ”Neshvatljiva dešavanja i propusti” sa napomenom da se sa sadržajem napisanog upoznaju ministar Aleksandar Vučić i njegov zameniku Miodrag Popović. Napisao sam:
(Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (13) Tužno i sramno, nažalost istinito (3)

Prethodni tekst završen je najavom da ću u ovom nastavku pisati o neshvatljivim ponašanjima, prljavštinama i direktnom sabotiranju Srbije i Crne Gore devedesetih godina. Veliki su Srbi i „patriote“, zajedno sa pojedincima koji su bili plaćeni da se brinu o interesima naroda i države, ti koje nije interesovala ni država ni njeni građani.

Kakav su oni interes imali da ne rade ono što smo svi od njih očekivali, nikada mi neće biti potpuno jasno niti to mogu da razumem. Aleksandar Prlja, tadašnji ambasador Srbije i Crne Gore u Švedskoj kao i Miodrag Popović, tadašnji pomoćnik tadašnjeg ministra za informacije Aleksandra Vučića, za mene ostaju zagonetka.

Gospodin ambasador Prlja je pokojni, a narod kaže da o pokojnicima ne treba govoriti loše. Iz tog razloga o njemu neću ništa govoriti danas, ali moraću da citiram deo onoga što je o njemu rečeno od drugih, ali i od njega i od mene napisano devedesetih godina. Neću pisati mnogo ni o danas živom direktoru Turističke organizacije Beograda, Miodragu Popoviću, ali ću takođe citirati delove naše prepiske iz vremena kada je bio urednik satelitskog programa RTS-a a istovremeno i pomoćnik Aleksandra Vučića. (Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (12) Tužno i sramno, nažalost istinito (2)

Od početka građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji i prvih sukoba u Sloveniji i Hrvatskoj, a kasnije i u Bosni, švedski mediji su izveštavali suprotno onome što smo čitali u srpskoj štampi i gledali na RTS-u. Pored pristrasnih izveštavanja njihovih reportera, švedska televizija je uglavnom emitovala TV priloge hrvatske televizije. Nikada ranije nisam pomislio da mediji u Švedskoj mogu da se rukovode drugim interesima a ne istinom. Da li su beogradski mediji selektivno izveštavali javnost o sukobima u Sloveniji i Hrvatskoj? Jesu, ali sam shvatio da nisu bili jedini i da svi lažu. Moja potreba i moranje je bilo da saznam (i da upoznam druge sa time) koliko ko laže o raspadu Jugoslavije, o sukobima i zločinima…

Tada sam još imao firmu „Yugofilm production“. Kupio sam 15 video rekordera, sa njima pokrio nekoliko država i snimali smo sve što je emitovano o ratu na televizijama u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni, kao i na TV kanalima u Švedskoj, Engleskoj, Francuskoj, Nemačkoj… Upoređivao sam objavljeno i tražio činjenice koje su potvrđivale istinu ili otkrivale laži. Na taj način dolazio sam do istine, mada su istine bile manje ili više modifikovane. Osećao sam ljudsku i nacionalnu obavezu da reagujem prvenstveno protiv spinovanja slike o Srbima kao jedinom zločinačkom narodu. Srpski narod, kao ni svi dugi narodi, nisu zločinci i bilo od koga i bilo gde počinjene zločine nije činio narod, već pojedinci među svim narodima.
(Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (11) Tužno i sramno, nažalost istinito…

Moje ime je Nikola Janić, rođen sam pre… mnogo godina u Jugoslaviji, zemlji koju sam voleo i u njoj živeo prvu trećinu mog života. Sve moje „prvo“ počelo je i naučio sam u toj zemlji. Tri prva nesigurna koraka na dve klimave dečje noge, od „četvoronošca“ su me uspravila i povele ka čoveku. Prvi pogledi ka devojčicama i prva otkrivanja različitih tajni ženskih magneta, doživljavanja dubine i inteziteta u drhtajima sjedinjenja, otkrio sam i „učio zanat“ u zemlji u kojoj sam postao muškarac, a onda i čovek. Stao sam na „daske koje život znače“, počeo glumačku karjeru, od mene srcem, ne mozgom odabranu profesiju.

U leto 1967. otputovao sam na nekoliko dana u Švedsku, zemlju za koju nikada nisam ni pomislio ni poželeo da bi živeo u toj hladnoj zemlji. Nisam ni verovao u bajke, ali saradnjom mog pogleda i mog srca doživeo sam najlepšu i beskrajnu životnu bajku. Video sam nju… i istog minuta zamolio zbunjenog prevodioca da joj prevede moje pitanje: da li hoće da se uda za mene? Bio sam ozbiljan i siguran, jer sam u blesku trenutka naših pogleda znao da će ona biti moja žena i majka moje dece. Iznenađena pitanjem rekla je: “Šta pita? On nije pametan…“ a od njenih pet izgovorenih reči ja sam zapamtio samo poslednju reč. Tri meseca kasnije ona je pred matičarem postala moje sve, a ja njen „pametna“ muž. (Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (10) Da se to desilo Albancima…

Idućeg meseca, jula 2018. naš portal će početi da obajvljuje ono što je autor Nikola Janić najavio u devetom delu feljtona ”Voljena Srbija”, rečima:

”Da bi posetioci portala www.koreni.rs, ali i drugi koji negde, na nekom mediju koji je preneo ovaj tekst, mogli da uporede razliku (ako ona uopšte postoji) o ”tada” i o ”sada”, od sledećeg nastavka feljtona ”Voljena Srbija” počeću od početka. To znači da ću se u vremenu vratiti više od dve decenije unazad. Objaviću, po potrebi, kopije dokumenata i transkripta, što će mnogima pomoći da dobro razmisle da li je svaki Srbin, zaista Srbin?! Da li, kada je u pitanju opšti interes naroda i države, treba prihvatiti od svakog izgovoreno da sve što radi, ne radi radi sebe, već zbog vas i vaše dece…”. (Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (9) Narcisi nisu Kosovski božuri…

Tekst koji će te (nadam se) pročitati, deo je iz jenog odavno napisanog pisma/odgovora srpskoj mladosti na Kosovu. Napisan je pre mnogo godina, a ono što je u njemu napsano tada, aktuelano je i danas, kao da je pisano juna ove, 2018. godine…

„Suze koje teku danas, dok čitamo pismo naše mladosti iz ”Srpske kolevke” u kojoj Albanci (i ne samo oni) pokušavaju da satru sve sto je srpsko, teže su od predhodnih. Vrednije su jer dolaze iz još jednog smanjenog, ranije nepregledno suženog srpskog jezera, koje lagano presušuje? Ili, što su današnje suze više obavezujuće od svih prethodnih? Možda i zbog nemoći što u ovom trenutku nemamo ni malo konkretne solidarnosti za srpsku mladost, koja je godinama uspevala da opstane na ognjištu naših pradedova, a danas javno ispoljavaju svoj strah da je i njihova snaga na izmaku, da više neće ni oni moći. Zar je moguće da nekoga ne podilazi jeza zbog njihovog uzaludnog vapaja ogluvelom srpskom rodu i ostalom civilizovanom svetu: ”DOSTA! Dosta je svega”! (Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (8) Blindirana vozila i tamna stakla?

Na zasedanju Skupštine Republike Srbije 28. maja 2018. jedan od poslanika iznela je mišljenje i stav da je neodgovorno što je Siniša Mali, od ove nedelje bivši gradonačelnik Beograda a sadašnji ministar finansija Srbije, odobrio da se novogodišnja jelka u Beogradu plati 83 000 evra i da se za taj novac mogao kupiti stan (ili dva?) porodicama kojima je neophodan.

Premijerka vlade Srbije, Ana Brnabić, zaključila je da je ta, i toliko plaćena jelka, bila dobra investicija, jer je prošle godine ”Beograd imao više od milion turista, što predstavlja rast od 20% u odnosu na 2016. godinu”. Ona vidi u potpunosti ekonomski smisao u tome da se novac troši na investicije, a da ”jelka i novogodišnji ukrasi jesu investicije, koje će da privuku turiste.” Njen odgovor poslaniku završila je rečima:

”Koliko vam se ne sviđa odgovor, ja ne mogu da verujem da vam se toliko ne sviđa istina. Ali, jel realno, da toliko boli?” (Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (7) Engleski na ćirilici…

Na portalu vlade Republike Srbije www.kim.gov.rs može mnogo toga da se vidi i pročita, a posle viđenog i pročitanog da se upitamo: Zar je moguće da ne umemo bolje, ozbiljnije i efikasnije da se predstavimo? Da li je moguće da je viđeno, u stvari, za mnoge od nas neshvatljiva i nerazumljiva predstava, a namenjena jednom ciljnom delu srpske javnosti?

U februaru ove godine, na engleskom jeziku, objavljen je video Kancelarije za KiM pod naslovom “Kosovo – istinita priča” (The true story of Kosovo) u kome direktor kancelarije Marko Đurić govori o tome kako su se razvijali događaji na Kosmetu tokom devedesetih. U izvesnoj meri pomenut je i istorijski razvoj ovog konflikta, koji traje više vekova. Takođe, pomenuto je i terorističko delovanje UČK, njihovi napadi na srpske (ali i albanske) civile i policiju. Ukratko rečeno, video prilog je sažet i dobar. Ali, problem je što se, na primer, Rezolucija 1244 SB, o kojoj u pomenutom videu govori Marko Đurić, nigde ne pominje u aktivnostima srpske vlade i njenog predsednika. Zašto taj najjači adut koji Srbija ima, Vlada R. Srbije uopšte ne koristi, niti ga pominje? Ne samo da ga ne koriste ni u pregovorima u Briselu, nego o tom ključnom dokumentu, argumentu za očuvanje srpske južne pokrajine, nema govora ni u obraćanju srpskoj javnosti. (Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (6) Ignorisanje Ustava u Narodnoj skupštini

Na skupštinskom zasedanje 15. maja 2018. čuli smo šta ko poštuje, uvažava ili negira među građanima Srbije. Poslanik Pokreta Dveri, Dragan Vesović, reagovao je na konstantno korišćenje imena Sandžak (umesto Raška oblast) među poslanicima bošnjačke nacionalnosti:

”Malopre je kolega Enis i sada cenjeni kolega Zukorlić spomenuo Sandžak. U Ustavu Republike Srbije to je Raška oblast. Ja se inače pridružujem čestitkama koje je uvaženi kolega Zukorlić, pripadnicima muslimanske vere u Republici Srbiji uputio povodom početka meseca ramazana, želim da ga provedu u miru, veselju i da ih Bog okrepi, ali to može da bude u Raškoj oblasti i u Srbiji. Sandžak po Ustavu Republike Srbije ne postoji. Kao što postoji bošnjački jezik na koga se kolege pozivaju, ovo ne postoji. Molio bih vas da vodite računa o dostojanstvu ovog doma. Hvala”, zaključio je poslanik Vesović. (Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (5) I razum i patriotizam, zajedno!

Da bi se živeo život neophodni su i srce i mozak, a ako stane jedan od toga, ljudski život se gasi. A država? Kako je sa državom u kojoj se svesno i planirano, osmišljeno i ciljno, utiče godinama na građane, tako da većina zaboravi da aktivira lični razum? Kada će u Srbiji biti života kakav bi trebalo većina, a ne samo odabrana manjina, da živi? Koliko ljudi bar nekad pomisli na mogućnost da budućnost Srbije i njenih građana u mnogome zavisi od korektnog i svestranog informisanja javnosti? Vlasnici i urednici nekih medija imaju samo isključivo svoje, iste goste, koje redovno pozivaju? Da li možda da bi u TV emisijama i novinama iznosili ”stručne” procene, ponavljajući ono što je potrebno (naručeno) strankama na vlasti, kako bi javnost bez razmišljanja prihvatila i neprihvatljivo? (Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (4) Rekli su 1998. – a danas…?

Kakve veze ima ono što je govorio Aleksandar Vučić, kada je bio ministar za informisanje u vladi Slobodna Miloševića, sa dešavanjima u Srbiji i sa Srbijom danas? Šta je za Srbiju primarno? Da li šta u njoj radi sadašnja vlast, ili šta nisu (u)radili oni koji su imali vlast pre ovih aktuelnih?

Ako je verovati poslanicima Srpske napredne stranke, koje u Skupštine Republike Srbije gledamo i slušamo godinama, onda je važno samo ono šta ”prethodni” nisu uradili, a nikako i nikada šta ne rade ”sadašnji”, oni, koji su na vlasti od 2012.

Skoro ni na jednu primedbu ili konkretno pitanje poslanika opozicije, upućeno ”vladarima”, nije dobijen konkretan odgovor. Umesto objašnjenja, zašto za pet godina nije urađeno nešto (direktno navedeno šta) što je SNS obećao pre dolaska na vlast, slušamo kako se traženi odgovori pretvaraju u monologe, sa optuživanjem prethodne vlasti za njihovu nebrigu o Srbiji, za krađu, za ignorisanje problema naših građana na Kosovu, za… (Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (3) Kancelarija (ne) za KiM

Na portalu Kancelarije za KiM http://www.kim.gov.rs na srpskoj ćirilici, na latinici i na engleskom, 16.04.2018. i dalje stoji link za „Raspeto Kosovo“.

Crucified Kosovo – Destroyed and desecrated Serbian Orthodox churches in Kosovo and Metohia.

U prethodnom tekstu upozorio sam da putem tog linka ne pokušate da odete na stranicu “Raspetog Kosova”. Ako to učinite, od sramote, od tuge, od osećaja mučnine zbog sveopšteg poniženja napaćenog srpskog naroda na Kosmetu, srce će vam se skameniti. Link stoji ”ponosno” na portalu vlade Republike Srbije, ali ne da bi vas odveo na stranice sa dokazima o rušenju srpskih svetinja i ubijanju srpskih civila, među kojima i srpske nejači, već na oglas o prodaji tog sajta. Ništa neobično? Da li je i to samo još jedan pokazatelj neviđenog idiotizma, arogantnosti i osmišljene i planirane prevare. (Opširnije…)

 

Voljena Srbija… (2) Udaranje puškama u potiljak

Na portalu vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju http://www.kim.gov.rs može se pratiti šta ova kancelarija radi, ali i videti šta ova kancelarija i vlada Srbije ne rade. U poslednje vreme njen portal je aktualizovan i postao je još više zanimljiv za građane jer mogu da vide i fotografije koje pokazuju da Srbija ume da “pokaže mišiće”. Čudno je da Srbin najčešće postaje najjači tek kada ga provuku kroz blato i prašinu, vezanog i okovanog kao Prometeja. Đurić je glasno i prkosno siktao na šiptare, dok su mu stavljali nož pod grlo, a ne daj Bože da su mu palili vatru na grudima, zabijali klinove ispod nokata… Mogao je i da se pravi mrtav, kao mali Radojica, ali nije, već je svojim hladnim pogledom sekao svoje mučitelje. Dok su ga vozili i maltretirali u policijskoj marici, koja nema prozore, svojim hrabrim držanjem, valjda, pokazao je Srbima na Kosmetu kako se brani srpstvo, a uz srpstvo i Zajednica srpskih opština (ZSO). Sve se to nedeljama pokazuje na sajtu vladine kancelarije i u dvonedeljnom serijskom emitovanju na televiziji Pink, gde mnogi stručnjaci svakodnevno dežuraju i diskutuju koliko je hapšenje Marka Đurića ponizilo Srbiju. (Opširnije…)

 

Voljena Srbija… Zagađena mržnjom i lažima…

Oprosti mi narode moj što godinama nisam pisao istinu o nama i ovde i tamo. Što sam više puta odustajao od tog pisanja, misleći da bi pisanje o našoj sramoti štetilo Srbiji. Nisam mislio o vama ni o sebi, jer i ja sam mikroskopski deo našeg naroda. Srbija u kojoj živimo i gde će posle nas živeti naša deca i njihova deca, zagađena je i prepuna mržnje, zavisti, zlobe, manipulisanja, laži, prevara…

Sećate li se priče koja počinje rečima: „Baba za repu, deda za babu… povuci, potegni iščupati je ne mogu…“. A sve se može, ako se zaista hoće i ako bi se uhvatili jedan za drugog. Udruženi snagom koju bismo tada imali, mogli bismo da iščupamo i iskorenimo osmišljena varanja, laganja i manipulisanje građana, koje se godinama predvodi od nekoliko ključnih medija u Srbiji. Istovremeno ti mediji optužuju druge za destruktivnu selektivnost i jednostrano informisanje javnosti. Uz njihovu pomoć Aleksandar Vučić i SNS uspevaju da njihovu mržnju transformišu u ljubav i da sebe predstavljaju kao jedine koji vole Srbiju. Svakoga drugog, ko ukaže, kaže i dokaže nešto što je po Srbiju štetno, ili iznese mišljenje suprotno njihovom, proglašavaju mrziteljem Vučića, Srbije i srpskog naroda. Dokle? Da li je moguće da najviše mrze baš oni koji svakodnevno pričaju o mržnji prema njima? Šta sprečava ljude koji zaista vole i svoj narod i svoju zemlju da se izvuku iz začaurene pasivnosti?
(Opširnije…)

 

Plaćene rupe u glavi „pametnih“

Umesto najavljenog portala „Bezobrazni i arogantni“ (www.bia.one) do daljeg će na portalu korena biti rubrika sa tim imenom. U rubrici BIA objavljivaće se autorski tekstovi i pisma čitalaca o bezobrazlucima i arogantnosti, o ignorisanju važećih zakona i propisa u Srbiji, ali i u drugim zemaljama gde se, kako kažu, poštuju ljudska prava pojedinca. Sloboda govora, medijske slobode i korektno izveštavanje javnosti. Pišite o nepravdama i lažima političara i medija i o neradu onih koji su dobro plaćeni novcem građana države, a o rezultatu njihovog rada slušamo češće sa tv ekrana, nego što ih vidimo na ulicama. (Opširnije…)

 

Rupe pod nogama, rupe u glavama…

O sramoti Beograda, srpskoj, državnoj, glavnogradskoj i ljudskoj, ne treba mnogo pisati. Dovoljno je pogledati ova dva gospodina na fotografiji i setiti se njihovih pojavljivanja u programima TV Pink-a (dva do tri puta nedeljno). Ova gospoda godinama govore iste priče o lepoti i o čistoći glavnog grada, Beograda, lepšeg od mnogih evropskih i svetskih metropola. Naravno da je tako, jer tako govori i veliki Aleksandar, a sve je zahvaljujući gradonačelniku Siniši Malom i njegovom malo manje malom gradskom menadžeru Goranu Vesiću.
(Opširnije…)

 

Premi-predsednik i unutrašnji dijalog o Kosovu…

Gospodine Janiću, prošlo je više od mesec dana od kada je predsednik Vučić na Pinku najavio unutrašnji dijalog o Kosovu, a nismo čuli kakav stav o tome imaju naši ljudi u rasejanju. Vi ste vlasnik portala www.koreni.rs i „dijasporac“ koji se decenijama bori za istinu o dešavanjima na prostoru Balkana, kako vi tumačite predlog predsednika Vučića?

Janić: Vučićev na Pinku danima najavljivan intervju, emitovan je 24.07.2017. i trajao je dva sata 18 minuta i 9 sekundi. Pored njegovog ponavljanog monologa o mržnji i hajci prema njemu i njegovoj porodici, uočljiva je bila njegova neuravnoteženost. Iznenadilo me je i da premijer države najavu tako važnog ”unutrašnjeg dijaloga” prezentuje bez detaljnijih informacija šta bi dijalog obuhvatao i … (Opširnije…)

 

Beograd dobija bele fasade, ostaju crne i opasne rupe!

Siniša Mali, gradonačelnik Beograda, je bezobrazan, neodgovoran i nemoralan prvi čovek glavnog grada Srbije, koji po ko zna koji put reče u jutarnjem programu na TV Pinku 30. oktobra 2016. da je Beograd „danas sigurno centar regiona“…

Možda naš mali i njegov veliki gradski menadžer Goran Vesić imaju ozbiljan problem u nekom od centra u njihovim glavama. U centru za vid, govor, slušanje i rasuđivanje, ali je i moguće da ovi momci imaju odličan i vid i sluh i um i da sve vide i sve čuju i sve znaju. (Opširnije…)

 

Šta je bilo i šta će biti…

A „malo sutra“ kako je danas!

„Para imamo“, ponavlja često premijer Aleksandar Vučić, pa i kada govori o nečemu što nije povezano sa finansijama države. Prilepak njegovim papagajisanjima je i ostvareni „suficit“, koji je u Srbiji, kako tvrdi, veći nego što je kod nekih vodećih zemalja Evropske Unije. U njegovim serijskim govorima premijer često ponavlja dve njemu verovatno omiljene reči: „mržnja“ i „pederu“. Zaboravimo da, po Vučićevoj proceni, svi koji kritikuju i ukažu na nešto na šta treba ukazati zarad boljeg sutra građana Srbije, govore to samo iz razloga što „mrze Vučića“. Nepotrebno je danas i pitati se da li je čovek koji je ispred TV kamere viknuo „Vučiću pederu“, rekao to misleći na seksualnu orijentaciju, ili je njegov uzvik „Pederu“ imao osnov u izreci „baš si peder“, koja se u narodu upućuje osobi koja nije uradila nešto što je trebalo da uradi, ili to radi loše, nekorektno i nepošteno. (Opširnije…)

 

Pink ne oseća, ne vidi i ne čuje…

A osećaj i istina su uvek u rupi

Ne treba mnogo pisati… Dovoljno je videti ovih nekoliko fotografija, od više stotina sličnih koje posedujem – a ove su samo sa jednog stepeništa – i shvatiti da su možda baš među tim fotografijama dokazi o pogubnoj i konstantnoj medijskoj cenzuri istine u Srbiji. Srpska napredna stranka nedeljama se ponosila izložbom „Necenzurisane laži“ koju je organizovala u julu mesecu. Na toj izložbi su pokazali hiljade fotografija kao dokaz da je sve što se na njima videlo – u štampanim medijima (nekim) napisano i TV kanalima (nekim) pokazano – laž. Televizija Pink je danima pokazivala inserte sa te izložbi i intervjuisala mnoge goste, ali samo one koji su govorili da je ta izložba, koju je inicirala i organizovala SNS, neoboriv dokaz da je Srbija kojom vlada SNS demokratsko i otvoreno, supertransparentno društvo. (Opširnije…)

 

U sredini grao, okolo crnkasto…

Kostolomci i saučesnici

Kada neko, bilo ko iz Srpske napredne stranke govori o poštenju SNS-a i požrtvovanosti njenih članova i njihovog lidera za Srbiju i njene građane, svi moraju to da slušaju i u to veruju. Poslanici SNS u Skupštini Republike Srbije ne odgovaraju na pitanja opozicije, nego umesto odgovora pričaju o tome šta nije uradila prethodna vlast. Dakle, jedini krivac za sve danas loše i neurađeno u Srbiji kriva je prethodna vlast. Sadašnja vlast ne može da bude krivac, na primer, ni što za tri godine nisu otklonili mnogo od toga što je neprihvatljivo, ružno i opasno.

Isto se ponaša i premijer Aleksandar Vučić, ali on ima i dodatna objašnjenja, da svi koji kritikuju njega lično ili ukazuju na nešto što u zemlji nije kako bi trebalo da bude, to čine samo zato što mrze njega i ne vole Srbiju. (Opširnije…)

 

Apel premijeru i ministrima švedske vlade

Švedska dugi niz godina daje milijarde za Kosovo. Značajan deo tog novca bio je namenjen stvaranju uslova zajedničkom životu svih naroda. Primarno, za njihovu sigurnost i poštovanje ljudskih prava, sa fokusom na Srbe koje proganjaju, prebijaju, kamenuju, ponižavaju, a nije retkost ni da ih napadaju noževima i ubijaju.

Uprkos ovakvoj svakidašnjici Švedska je podržala da se u UN glasa o prijemu Kosova u UNESCO, telo UN-a za obrazovanje, nauku i kulturu. To znači da bi srpske svetinje, groblja, crkve i hramove, u budućnosti štitila vlast kosovskih Albanaca koja nije mogla, a donekle ni želela, da zaštiti Srbe i njihovu kulturnu baštinu, čak ni u prisustvu KFOR-a. Grobovi srpskih roditelja, dece i drugih rođaka, uništavaju se a Albanci konstantno sprečavaju Srbe da posete grobove svojih najdražih. (Opširnije…)

 

Kako su stradali muškarci iz Srebrenice

Prosleđujem Vam pismo koje sam ranije dostavio Slobodanu Jarčeviću uz napomenu da je sadržaj pisma rezultat istrage koju sam proveo braneći optužene pred sudom BiH odjel za ratne zločine. Sve što je navedeno u ovom pismu je istina utvrđena na temelju materijalnih dokaza. Što se tiče samog teksta imate moje ovlaštenje da ga objavite gdje god vi smatrate da bi to bilo korisno. Također možete slobodno uz sadržaj pisma objaviti moje ime i prezime kao i zanimanje.

“Evo najkraće moguće opis dešavanja u Srebrenici, uz napomenu da je sve što piše dokazano tzv. materijalnim dokazima i ne spori niti jedna strana da se upravo ovako desilo ali niti jedna neće to javno da objavi. Tekst sam ranije slao na više adresa pa ga proslijeđujem i vama. (Opširnije…)

 

Kako ”genocid” da bude genocid?

Danima gledam i slušam Aleksandra Vučića koji govori o njegovom razmišljanju i stavovima u vezi predloga Engleske rezolucije o navodnom genocidu u Srebrenici. Mnogo priča na privatnoj televiziji Pink, koja se transformisala u Vučićev informativni kanal, na kome može da priča šta hoće, kad hoće i koliko hoće.

Na konferencijama za štampu, bez da mu je neko od novinara postavio pitanje o njegovoj ličnoj pameti, ponavlja često da je on ”možda glup, ali ne toliko koliko neki misle da jeste”. Možda ga je ipak neki muški ili ženski novinar koji, kako narod kaže, ima m…, odnosno ima ono što je ”Informer” ne tako davno na naslovnoj stranici tvrdio ”da ih Vučić ima”, upitao nešto o pameti i o gluposti. Na tim konferencijama (uglavnom u celini emitovanih na Pinku) gledaoci najčešće nisu mogli da čuju pitanja novinara, već samo Vučićeve odgovore. Nije profesionalno ni pametno od Pinka (ako nije planski režirano) da se na toliko konferencija ponavlja isti amaterizam, odnosno da Vučić odgovora na pitanja koja gledaoci ne čuju. Ali nećemo sada o tome. (Opširnije…)

 

Vruće proleće u Švedskoj

Jugosloven i anđeo s pištoljem

Stockholm, aprila

U nedelju u deset časova pre podne stajao sam u još pustom centru Stokholma pred ulazom u otmeni hotel “Angle”. Čekao sam Nikolu-Kokana Janića, glavog junaka televizijsko drame “Umri 10. aprila”, koja je dva dana ranije surovom pričom o teroru ustaških zlikovaca uzbudila milione Šveđana.

Osećao sam se prilično nelagodno, onako kako se ovog aprila osećaju svi Jugosloveni u zemlji koju su emigrantski teroristi pretvorili u svoj poligon.

Prethodne večeri sam do kasno u noć slušao gotovo neverovatne, mada na žalost potpuno autentične priče o ustaškom divljanju. Kragujevčanin Jovan N. je ispričao: (Opširnije…)

 

Otvoreno pismo redakciji Sarajevskog lista “Oslobođenje”

Kada mi je nedavno bilo ponuđeno da govorim za “Oslobođenje”, prihvatio sam to ubeđen da su otvorenost i istina od primarnog značaja za sve narode koji žive na prostoru BiH, i da su naročito važni za odnose Federacije i Republike Srpske. Istina o nepoznatim dešavanjima i počinjenim zločinima u bivšoj Jugoslaviji, a kada to kažem mislim na SVE ZLOČINE a ne samo na Srebrenicu, kao i odgovorno i detaljno informisanje o svemu što je prethodilo toj tragediji, jedini je stabilan osnov za bolju budućnost. Intervju, čiji je autor gospodin Ensar Zgodić, novinar “Oslobođenja”, urađen je telefonom, 16. avgusta. No, iako sam više puta tokom razgovora ponovio da želim da budem korektno citiran, i da se iz celine ne izdvajaju pojedine reči ili rečenice, upravo to se dogodilo. I to se vidi u tekstu intervjua koji mi je autor poslao prošle nedelje. Izdvojeno, ili od vas prepričavano ono što sam rekao, u mnogo čemu se transformisalo u nešto što nisam izgovorio. Zato sam prisiljen da na ovaj način raščlanim delove intervjua i čitaocima prenesem svoje prave stavove. (Opširnije…)

 

Znani i neznani junaci…

Među onima koji su u sferi takozvanog medijskog rata najviše učinili svakako je Nikola Janić, poslovni čovek, nastanjen gotovo tri decenije u mestu Varmdo u Švedskoj. Zapostavivši redovan posao, uz razumevanje svoje Majvor, supruge – Šveđanke koja je naučila naš jezik, ovaj domišljati, kreativan čovek toplog srca, rodoljub koji podjednako voli sve ljude, napisao je na švedskom knjigu “Srpske glave- istina bez odgovora”, u kojoj žestoko polemiše sa švedskom zvaničnom politikom i medijskom neobjektivnošću. Ukazujući na stravične zločine nad srpskim narodom, prećutane na Švedskoj televiziji i u švedskim novinama, Janić preispituje smisao lažnog prezentiranja stvari i događaja u zemlji koja se prikazuje kao demokratska. (Opširnije…)

 

Ne interesuje ih šta kaže Vučić!

Bilo pre, biće i posle…

Diplomatski skandal i „svađa“ albanskog premijera Edija Rame i premijera Srbije Aleksandra Vučića, o čemu srpski mediji bruje danima, u nekim zemljama je skoro neprimećeno. Od dva najtiražnija švedska lista „Expressen“ i „Aftonbladet“ samo je ovaj drugi prokomentarisao u desetak redova Raminu posetu Beogradu. Za razliku od nezainteresovanosti o „svađi“ 10. novembra i šta su rekli Rama a šta Vučić, o uzrocima prekinute utakmice 15. oktobra koja se u Beogradu igrala između Albanije i Srbije, bilo je dosta izveštavanja i komentara. Ali kakvih? Neutralnih i realnih? Ne budimo naivni… (Opširnije…)

 

Dežurni razgovori (2)

Neprijatnost u čekaonici…

Gospodine Janiću, vi ste godinama u švedskim medijima, u raznim debatama, konferencijama i u vašim autorskim tekstovima u vodećim dnevnim novinama, širili istinu o Srbima i o događajima na prostorima bivše Jugoslavije. Nekada je to bilo veoma teško, jer su Srbi uvek bili označavani kao zli momci. Koliko se takva situacija promenila? Odnosno, koliko je tačna tvrdnja premijera Vučića da je Srbija danas prihvaćena na evropskom Zapadu kao ravnopravan partner? (Opširnije…)

 

Dežurni razgovori (1)

Uspavanost i neprijatno buđenje…

Gospodine Janiću, prošlo je skoro godinu dana od našeg zadnjeg „dežurnog razgovora“ a gotovo pola veka otkako ste otišli iz Srbije. Sve to vreme Srbiju čuvate u srcu i kontinuirano joj se vraćate, kako u srcu i mislima, tako i fizički, svojim čestim posetama matici. Zapazili ste da aktuelne srpske vlasti imaju naviku da ubeđuju narod u bolji život koji će uslediti u nekoj bližoj budućnosti. Da li će Srbiji, a time i drugim srpskim balkanskim prostorima, uskoro svanuti lepši dani, onako kako nam obećava premijer Vučić? (Opširnije…)

 

Nikola Janić – TV "Kopernikus", emisija “Gost u studiju”, petak 27. jun 2014.

Istina o Air Srbiji i Etihadu… (Opširnije…)

 

 

 

 

 

 

Strip prevare i sramote…

Laži o Er Srbiji i Etihadu?

Posle razgovora i savetovanja sa advokatima javnog odbora za zaštitu građana u Švedskoj, poslovnica Er Srbije u Štokholmu je prijavljena za prevare putnika. Advokati te institucije, koji izvrsno poznaju zakone Evropske Unije i Švedske, savetovali su oštećenom (u ovom slučaju meni) da pored prijave odboru za reklamacije podnesem i tužbu švedskom sudu. U pravnoj državi (a Švedska, za razliku od naše matice, to jeste) kao i u skoro svim drugim državama u svetu, građanima je zagarantovano da dobiju ono šta su kupili i platili. Na primer: ako platite mercedes, ne može niko, pa ni šeikov Etihad, da vam isporuči starog i raštimovanog fiću, što je primer najboljeg opisa za ponašanje Er Srbije prema njenim putnicima. Bezobrazluk i omalovažavanje građana Srbije, počelo je od dana preuzimanja JAT-a od Etihada. Konačnoj odluci da na ovaj način tražim povraćaj onoga što mi je prevarom uzeto, doprinelo je ono što je u Skupštini Srbije o Er Srbiji 27. maja 2014. rekao Zoran Babić, potpredsednik Srpske napredne stranke, citat:

„Er Srbija je postala kompanija koja svoje putnike prevozi sigurnim i bezbednim avionima do osam godina starosti za razliku od prethodne kompanije…“. (Opširnije…)

 

Nikola Janić: “Kopča” sa srpskom zajednicom

Piše: Lidija Žarković

Nikola Janić je filmski i televiziski režiser, novinar, pisac, publicista, dugogodišnji a danas počasni predsednik Srpskog saveza u Švedskoj i predsednik NGO ”Humanvoce”. Osnivač je i glavni i odgovorni urednik časopisa i portala “Koreni”, bio je član Švedskog saveta za integraciju i etničku ravnopravnost i član drugih stručnih grupa Švedskog Minostarstva, doseljeničkog biroa i drugih institucija u Švedskoj. Bio je član Saveta dijaspore savezne Vlade SRJ i u njemu Predsednik Komisije za odnose sa javnošću i informisanje.

Pre odlaska u Švedsku bio je glumac u Niškom narodnom pozorištu. Igrao je u nekoliko domaćih filmova i tog leta, 1967. ugovorio je prelazak u Beogradsko dramsko pozorište. Međutim, u Švedsku odlazi na par dana i videvši prvi put svoju sadašnju suprugu Majvor, nudi joj brak preko prevodioca… (Opširnije…)

 

Nikola Janić – happy TV, emisija “Goli život”, subota 22. februar 2014.

Iako je Nikola Janić u Švedskoj postao poznati filmski stvaralac i političar u vreme ratova i satanizacije Srba, bio je glasnogovornik istina o Srbima u tamošnjoj javnosti, koja je uprkos zaklinjanja u demokratiju i državno blagostanje za sve, ipak, podlegla volji svetskih moćnika. (Opširnije…)

 

 

U politici nema „prijateljskih“ odnosa

Dijasporu interesuje Srbija, ne Vučić!

Nikola Janić je ostavio dubok trag unutar srpskog rasejanja u nekoliko poslednjih decenija. Isto tako, Janićeva aktivnost unutar švedskog društva bila je veoma značajna za širenje istine o srpskom narodu i Srbiji u toj skandinavskoj zemlji. Učestvovao je u brojnim verbalnim okršajima na švedskoj televiziji, radiju, a njegovi tekstovi (afirmativni za Srbe) objavljivani su na prvim stranicama vodećih švedskih novina. Takva Janićeva borba, evo, traje već više od četvrt veka. I kada mu se učini da je vreme da se potpuno “povuče” sa tog političko-informativnog “ratišta”, Janić brzo prikupi novu snagu za sledeću bitku.

Njegova najveća želja je da konačno vidi Srbe ujedinjene u borbi protiv onih srpskih neprijatelja koji se decenijama trude da o Srbima i Srbiji stvore predstavu kao o divljem narodu i divljoj zemlji. Iz razgovora s njim saznaćemo šta on misli o srpskoj budućnosti, o srpskim organizacijama u Evropi i Americi, o političkom životu u Srbiji, o socijalnom miru u matici kome kumuje dijaspora, o odnosu političara u Srbiji prema dijasporu… (Opširnije…)

 

Čega se pametan stidi (2)

U biznis klasi Er Srbije i Etihada!

Ova slika, sedište u biznis klasi avio kompanije „Etihad“, ili „Er Srbija“, ili kako ko hoće i kad hoće, biće najverovatnije samo jedan od mnogih dokaza o bezobrazluku pojedinaca iz Er Srbije i Etihada iz Emirata, zemlje šeika, velikog prijatelja Aleksandra Vučića. Eventualna parnica neće se voditi u „sudovima“ u Srbiji, jer sve karte za letove na kojima su naplaćivali biznis klasu, koje na tim letovima nije bilo, plaćene su poslovnici JAT-a i Er Srbije u Stokholmu. Kako već osam meseci nema „naše“ nacionalne avio kompanije, građani Srbije nemaju ni emotivnih razloga da i dalje trpe svinjarije koje se nastavljaju, očigledno sa odobrenjem i instrukcijama odgovornih iz Etihada. Razliku u novcu, između biznis i ekonomske klase, koju su po svim pravilima, propisima i zakonima dužni da vrate putniku, ni JAT ni Er Srbija, nisu vratili. A nisu to ni uplatili u humanitarne svrhe, kako sam napismeno predložio. (Opširnije…)

 

Vizija kompanije i zemlje

Čega se pametan stidi…

Mediji u Srbiji objavile su da kompanija „Etihad ervejz“ ovih dana zvanično postaje suvlasnik „Er Srbije“ i najavili potpisivanje memoranduma od ministra saobraćaja Aleksandra Antića i predsednika kompanije iz Abu Dabija, Džejmsa Hogana. Znači li to da su dosadašnje prevare javnosti, sitne otimačine i varanje putnika od „Er Srbije“, i njenog suvlasnika „Etihad ervejza“, inače sprovođene sistematski, bile nezvanične, a ipak sankcionisane i od Etihada i od vlade Srbije? Novosti pišu da je:

”Ugovor između Vlade Srbije i ‘Etihada’ potpisan je još 1. avgusta prošle godine. S obzirom na to da je takozvani ‘klozing’ tehničko pitanje, Vlada Srbije u ostavci ima pravo da potpiše i ovaj poslednji dokument kojim se pozajmica ‘Etihada’ od 40 miliona dolara konvertuje u vlasnički udeo od 49 odsto u nacionalnoj avio-kompaniji“. (Opširnije…)

 

(Ne)ljudi su među nama…

Nikola Janic

Nije sramota imati problema sa zdravljem. Na božićni dan 2014. trebalo je u Naka bolnici, dvadesetak kilometara od moje kuće, da legnem na dodatna ispitivanja posle višemesečnih zdravstvenih smetnji koje sam imao. Tog jutra sam se osećao veoma dobro i posle duže diskusije sa suprugom ubedio sam je da odem sam kolima do bolnice, a da ona i sin dođu uveče da me posete.

Krenuo sam ranije nego što je trebalo, prošao pored Naka bolnice i produžio desetak kilometara do strogog centra Štokholma, sa namerom da kupim stranu štampu i vratim se u Naka bolnicu na vreme. U trenutku kada mi je prodavac vraćao kusur osetio sam, delimično i od ranije prepoznatljiv neprijatan osećaj u grudima, hladan znoj na čelu, mučninu i… Sledeće čega se sećam bilo je da me bolničari na nosilima unose u ambulantna kola, koja su me uz uključene sirene odvezla do poznate južne bolnice (Söder sjukhus) u Štokholmu. (Opširnije…)

 

Slavka Drašković izgubila pamćenje!

Slavka Drašković izgubila pamćenje!

A i vid joj oslabio… Ako direktor neke, bilo koje Kancelarije, ne zna koliko zaposlenih ima u ustanovi u kojoj caruje, onda mu tu nije ni mesto. Slavka Drašković, direktorka Kancelarije za dijasporu je odavno, po pitanju sećanja, u većem problemu od mnogih direktora i ministara vlade republike Srbije.

“Mesecima su neki pojedinci i srpske organizacije iz dijaspore postavljali pitanje: Kolika je mesečna plata Slavke Drašković i plata njenog pomoćnika Aleksandra Vlajkovića? Odgovor na to pitanje, iako su službenici Kancelarije po zakonu dužni da ga daju, nikada nije dobijen, a www.koreni.rs su u tekstu objavljenom 23.avgusta: http://www.koreni.rs/draskovic-164-000-vlajkovic-154-000-vucic-92-000/ izneli podatak da je Slavkina mesečna plata bila 164.000, odnosno za 72.000 dinara veća od plate Vučića, prvog potpredsednika vlade Srbije. (Opširnije…)

 

Drašković 164.000, Vlajković 154.000, Vučić 92.000…

Drašković 164.000, Vlajković 154.000, Vučić 92.000…

Ministarka zdravlja i potpredsednica SPS-a Slavica Đukić Dejanović (ne znam kolika je njena mesečna plata) objasnila je pre neki dan da je “Ivica Dačić sa Vučićem razgovarao i o premijerskoj funkciji. Čvrsto uverenje Vučića je da Dačić, kao čovek koji je dobio mandat od predsednika države treba da vodi vladu. Ovo je Dačićeva vlada. Ako on neće biti premijer, onda će biti novi izbori”, rekla je Đukić Dejanović u intervju NIN-u. Iznela je i njeno viđenje na to da veliki deo javnosti misli da i MUP i vladu, vodi Vučić a ne Dačić, i rekla:

“Vučić je trenutno najpopularnija politička ličnost u Srbiji, vodi najveću stranku i bilo bi ignorisanje realnosti ako bi Dačić sam, bez dnevnih konsultacija o najbitnijim pitanjima, vodio ovu vladu”. (Opširnije…)

 

Solidarnost kulturnih i novinarskih gromada…

Solidarnost kulturnih i novinarskih gromada…

“Poziv na linč Nedima Sejdinovića”,
http://www.autonomija.info/35702.html članak objavljen na portalu “Autonomija” 11. jula 2013. počinje rečenicom: “Novinari iz celog regiona se solidarisali sa našim urednikom”. Hvala i uredniku Sejdinoviću i “Autonomiji” da ne treba mi da objavljujemo činjenicu da je on urednik tog portala.

On, Sejdinović, je opisivao i tumačio po svom nahođenju, po ličnoj i verovatno po nečijoj političkoj potrebi delove našeg teksta. Imao je razloga da mu “ne padne napamet” da objavi ceo članak, za koji tvrdi da je poziv na linč, ili da da postavi uputnicu na tekst u Korenima. Ali koji je razlog da niko od solidarnih novinara iz zemalja u regionu nije to učinio, nego su osudili “poziv na linč”, koji zapravo ne postoji, na osnovu nekoliko iz celine selektivno izvučenih rečenica? Dakle o tome ćemo u nekom od narednih pisanja a sada je primarno važno da naglasim da se moj tekst, i njemu napisano, ne odnosi na sve medije, sve urednike i sve novinare u Srbiji sa Vojvodinom, u Hrvatskoj, Bosni i Crnoj Gori. Dakle…: (Opširnije…)

 

Poštena žena i humanitarac…

Poštena žena i humanitarac...

“Slavka, direktorka kancelarije za dijasporu je poštena žena i humanitarac”, kaže jedan njen prijatelj a moj poznanik, i nastavlja:

“Zašto na portalima www.koreni.rs i www.koreni.net objavljujete negativne tekstove o njoj i o Kancelariji za dijasporu? Šta to ružnije i gore radi Slavka Drašković od onoga što je godinama radio bivši ministar za dijasporu Srđan Srećković? Zašto dozvoljavaš da drugi ljudi i organizacije našeg rasejanja objavljuju tekstove u kojima se Slavka predstavlja kao dvolična lažljivica i samoživa hijena. Zašto, kada ti je Majkl Đorđević pričao sve najlepše o Slavki…”? (Opširnije…)

 

Kolika vam je plata, direktorka Slavka?

Kolika vam je plata, direktorka Slavka?

Jedna dama, iz dijaspore ili iz matice, ili kako kad i kome govori o sebi, više od pola godine je zaposlene na mestu direktora jedne institucije vlade Srbije. Ništa ne bi bilo čudno u tome, da to nije ista dama koja je godinama radila u Beogradu kao direktor kancelarije KSU, srpske organizacije iz Amerike. Ta organizacija, nekada na čelu sa gospodinom Majklom Đorđevićem, a zadnjih godina sa gospođom Mirjanom Samardžijom, često je hvalila bivšeg ministra za dijasporu Srđana Srećkovića, a pred njegov odlazak su oštro kritikovali netransparentnost rada i ministra i ministarstva… (Opširnije…)

 

Krivotvorenje (istine), lepša reč za laž

Krivotvorenje (istine), lepša reč za laž

U časopisu “Koreni” imali smo pre više godina rubriku “Hoću da znam zašto…”. Namera je bila da u toj rubrici, sa istim pravom na prostor, i čitaoci i urednik Korena iznose u autorskim tekstovima svoja (suprotna) mišljenja i konstruktivnu kritiku o svemu što je za maticu i rasejanje štetno i neprihvatljivo. Nekoliko meseci kasnije, na B92 krenula je emisija “Hoću da znam”, a na www.koreni.rs pomenuta rubrika je ukinuta, jer se stvarao utisak da je redosled bio obrnut. Da je B92 prvo imao pomenutu emisiju a mi “ukrali” ime i dodali mu reč “zašto”, što je pogrešno. Ova informacija i pojašnjenje nije tvrdnja da je novinarki B92 bio poznat naslov naše rubrike i da je svesno (sa neosporivim pravom) uklonila “našu” reč “zašto” i time iskristalisala budući naziv njene emisije. (Opširnije…)

 

Artikal broj 1700 – Pacemaker pack

Artikal broj 1700 - Pacemaker pack

Poštovani gospodine Janiću, kao prvo želim da vam se zahvalim za svu podršku i razumevanje prema gospodinu Šupici koju vi pruzate i svi ostali. Ovih dana sam u razgovoru sa gospodinom Šupicom i on mi je objasnio opširnije situaciju koja se dešava i šta je sve bilo povodom ove pošiljke od druge organizacije i šta će se preduzeti. Znajući koliko je gospodim Šupica pomogao ljudima širom sveta, pogotovo našem narodu koji živi u jako teškim situacija, deci koja su bez roditelja, deci koja su bolesna i starcima, nisam mogla da verujem da bi neko mogao da se okrene protiv njega. Ono što on čini za naš narod je dar sa neba i svako bi trebao da bude zahvalan da neko kao on postoji. Njegova organizacija je kao što znate volonterska 100 procenata i sve što radi je iz njegovog srca, iskreno, za pomoć. Par puta sam prevodila neka pisma ili neke sadržaje njegovih humanitarnih akcija sa engleskog na srpski jezik ili sa srpskog na engleski pa smo tako stupili u bliži kontakt. Moj otac je osoba koja je nas spojila i ja sam mu zahvalna za to. (Opširnije…)

 

Zbog ljubomore i inata…

Zbog ljubomore i inata...

Humanitarna studentska organizacija iz Kanade “28 juni” nije odgovorila na tri postavljena pitanja u tekstu: http://www.koreni.rs/kad-davo-uzme-pod-svoje/. Ne odgovaraju da li je broj poslate medicinske opreme bio isti sa brojem koji je isporučen i verifikovan u Gračanici? Ne izjašnjavaju se da li su medicinsku opremu i artikle kupovali od organizacije Eagles Nest Foundation, čiji je predsednik izvršio procenu aktuelne pošiljke na 1.500.000 dolara? (Opširnije…)

 

Kad đavo uzme pod svoje…

Kad đavo uzme pod svoje...

Ode mast u propast

Pre neki dan trebalo je da sa mojim dugogodišnjim i dobrim prijateljem ručam u jednom prijatnom restoranu, a ostao sam bez ručka. Dogovorili smo se da uz ukusan ručak napravimo plan kako da reagujemo na ćutanja švedskih medija o dešavnjima tih dana na Kosovu, rušenju nadgrobnih spomenika preminulim srpskim majkama i deci. Razgovor je počeo o medijima, ali ne o medijima o kojima je trebalo da rzgovaramo. Samo što smo seli, a moj prijatelj reče: “Dve narodne poslovice, da se šut sa rogatim ne bode i da jedna lasta ne nosi proleće, trebalo bi da su ti dovoljne da shvatiš da je vreme da se maneš ćoravog posla”. (Opširnije…)

 

Nikada ne bi rizikovali…

Nikada ne bi rizikovali...

Na osnovu dopisa i priložene dokumentacije poznatog humanitarca iz Amerike, Miloša Šupice, www.koreni.rs su 30. decembra 2012. godine objavili tekst pod naslovom: “Srbi šalju humanitarnu pomoć Šiptarima”. U dopisu koji smo primili od gospodina Šupice nalazile su se činjenice zbog kojih smo, posle ozbiljnog razmišljanja, odlučili da o tome upoznamo javnost. (Opširnije…)

 

Srbi ili Šiptari – pisanja, pitanja, odgovori…

Srbi ili Šiptari – pisanja, pitanja, odgovori...

Posle objavljivanja članka, pod naslovom “Srbi šalju humanitarnu pomoć Šiptarima“, na elektronsku adresu portala Koreni, kao i na moju privatnu mejl adresu, stigao je mail u kome se obaveštavamo da će “28 jun” tužiti portal ako u roku od nekoliko dana ne uklonimo tekst. Naravno da to nismo učinili. Članak je, između ostalog, napisan na osnovu dopisa gospodina Miloša Šupice, kao i odgovora koji je gospodinu Šupici poslao direktor “KBC Priština-Gračanica”. Naime, Šupica tvrdi da je organizacija “28 jun” u Gračanicu poslala pomoć u vrednosti od 225 000 dolara, a ne skoro sedam puta više, 1.5 milon dolara, kako su naveli iz ove organizacije i mediji objavili. On takođe obaveštava javnost da je ta pomoć otišla Medicinskom centru u Gračanici, koji je pod kontrolom kosovskih Albanaca. Za ovu njegovu tvrdnju gospodin Šupica je priložio i mail direktora Kliničko-bolničkog centra, prof. dr. Stojana D. Sekulića, koji smo takođe objavili, u kome je napisano da taj centar nije dobio nikakvu humanitarnu pomoć. (Opširnije…)

 

Srbi šalju humanitarnu pomoć Šiptarima!

Srbi šalju humanitarnu pomoć Šiptarima

Pomoć ili prevara?

Nedavno su brojni srpski listovi preneli informaciju o tome da je jedna srpska dobrotvorna organizacija sa sedištem u Torontu uspešno završila Tviter kampanju i skrenula pažnju na svoj najnoviji humanitarni projekat “Srpske zemlje, Srpski rod”.

Takvo obaveštenje preneo je i portal Koreni 14. decembra ove godine, pod naslovom “Srpske zvezde podržavaju humanitarnu akciju“. Reč je o srpskoj organizaciji pod nazivom “28. jun”, čiji je predsednik Filip Filipi, navodno uspešan muzičar (reper), koji je kao dete izbegao iz Korenice (Hrvatska), najpre u Srbiju, a potom se s roditeljima odselio u Kanadu. (Opširnije…)

 

Beskonačni razgovor (8)

Od krivice do nevinosti...

Od krivice do nevinosti…

Svet je zaista mali. Kad god sam sa nekim razgovarao o Švedskoj, naš čovek Nikola Janić, skoro uvek je bio deo neke priče. Tako je i u priči o srpskom policajcu Miliću Martinoviću sa Kosova, kojeg je švedski sud prvo osudio na kaznu doživotne robije za ratni zločin u selu Ćuška na Kosmetu, da bi kasnije Vrhovni sud te zemlje zaključio da on nije kriv. Kada je uhapšen u Švedskoj i osuđen, vest o tome je objavljivana na naslovnim stranicama srpskih medija. Njegova oslobađajuća presuda skoro da je ignorisana, mada je to bila prava senzacija, da u pravnoj državi kakva je Švedska, čoveka najpre osude na najstrožu kaznu, a onda Vrhovni sud, koristeći iste “dokaze”, tu presudu preinači i Martinovića u potpunosti oslobodi krivice. Poseban kuriozitet je i to što je osuđen pa oslobođen čovek protiv koga je svedočila i Nataša Kandić. (Opširnije…)

 

Koliko godina još…?

pitanje

Kad zakoračite u osmu deceniju života počinjete nepogrešivo da sabirate i oduzimate. Samog sebe pitate sve i svašta, pitanja niste namenski postavili, odgovor niste osmišljali i napisali, niti ste ga izgovorili da se može snimiti na audio snimaču. A ipak, i jedno i drugo je zabeleženo u vama. Samo vi čujete pitanja i neke, ne sve, odgovore (kao da je dijalog zaista bio glasan) najčešće u satima kada ste ugasili svetlo u sobi i pokušavali da utonete u san. Tada dolaze u sećanja zvuci gugutanja nasmejanih unuka i osećaj njihovih vlažnih poljubaca kojima su vam “balavile” lice; tu je i osećaj težine ruke vašeg sina, drugarski spuštene na rame i njegov prekor: “Tata, prošlo je skoro dve nedelje da nismo išli na ručak i razgovarali, kao da za porodicu nemaš vremena“. (Opširnije…)

 

Beskonačni razgovor (7)

beskonacni-razgovor-7

Ne treba im više verovati!

Gospodine Janiću, zadnjih nedelja na portalu www.vaseljenska.com na www.koreni.net kao i na drugim stranicama na internetu, čitali smo vaše autorske članke vezane za naimenovanje Slavke Drašković za direktora Kancelarije za dijasporu. Članci su objavljeni u elektronskoj formi i o tome se diskutovalo na internet forumima, grupama, a postavljeni su i na brojne Fejsbuk profile. Očigledno da je veliki deo dijaspore nezadovoljan tom odlukom premijera Dačića, a neki mediji su objavili da “Dijaspora pravi svoju kancelariju”. Ana Milošević, bivši delegat Beneluksa u Skupštini dijaspore i Srba u regionu, rekla je da iza odluke o otvaranju te kancelarije, stoje značajne organizacije iz Švedske, Francuske, Švajcarske, Nemačke, Italije i Austrije, kao i zemalja Beneluksa. Pretpostavljam da ste Vi osoba koja bi mogla da nam kaže nešto više i detaljnije o tome. Dokle se stiglo sa tom kancelarijom, koju otvara dijaspora…?
(Opširnije…)

 

Ajmo curice, ajmo dečaci…

Nismo valjda đaci prvaci?

Nismo valjda đaci prvaci?

Uvod u tekst pod naslovom “Slavka Drašković na čelu dijaspore”, koji su Evropske novosti objavile 07. novembra 2012, u mnogo čemu je daleko od istine, odnosno od “skupocene” slike, kakvom su je predstavili javnosti. Inače moji osvrti na naimenovanje ove dame na mesto direktora Kancelarije za dijasporu nisu pisani iz nekih ličnih razloga. Gospođu nikada nisam sreo i ne osećam se baš onako, kako bih voleo da se osećam, kada pišem o jednoj ženi. Ali njenom funkcijom u KSU, njenim “poslovanjem” i odbijanjem da rasejanju i javnosti u Srbiji objasni nedoumice o aktivnostima organizacije, inicirana je potreba da pišem o njoj kao o nečijem službeniku u Srbiji ili izvan Srbije, a ne kao o privatnoj osobi. (Opširnije…)

 

“Šut sa rogatima se ne bode…”

Ako nisam nekad, zašto bih sada?

Ako nisam nekad, zašto bih sada?

Danas mi došao jedan od prijatelja u posetu i kaže: “Tvoj bivši prijatelj, novinar, piše da je Slavka Drašković, predsednica Kongresa srpskog ujedinjenja, postavljena za direktorku kancelarije za dijasporu. U članku tvrdi da je “jedna grupa stalno nezadovoljnih ljudi iz dijaspore, slala ružna protestna pisma premijeru i predsedniku Srbije protiv njene kandidature…”. Napisao je i da su ti ljudi “malo učinili za Srbiju, a dosta samo za sebe” i da su kritikovali gospođu Drašković bez argumenata”. (Opširnije…)

 

Bezobrazluk bio bezobrazluk ostao

Žene lideri u Americi

Šta vam je bre, ko misli na dijasporu…

Kongres srpskog ujedinjenja, čiju doskorašnju direktorku neko hoće da postavi danas za direktora Kancelarije za dijasporu, ne angažuje se već godinama na humanitarnom davanju gladnima u Srbiji. Slavka Drašković i KSU ne komuniciraju sa dijasporom, a istovremeno dijaspori čija bi htela da bude direktor, ne odgovaraju na pitanja o njihovom radu, korisnom za Srbiju i srpsku dijasporu. I ona, ali i oni koji nameravaju da Slavka bude ono čemu se dijaspora protivi, varaju se u konstataciji da su ovi protesti prolazni. (Opširnije…)

 

Braća ne govore

Braća ne govore

Srbislav i Jugoslav danas ne govore!? Srbislav hoće svoju državu Srbiju i nema ništa protiv eventualnog crnogorskog otcepljenja od Jugoslavije. Nasuprot njemu Jugoslav ide toliko daleko da je spreman i na još jedan građanski rat, da bi u istoj državi ostali i Crnogorci i Srbi.

Radomiru, Srbislavljevom bratu je svejedno šta će biti i od Srbije i od Jugoslavije. Njemu je najvažnije da ne bude bratoubilačkog rata. Ali on ne govori ni sa Jugoslavom ni sa njegovom rodbinom. Na mučno i bezrazložno ćutanje tera ga ono što on sam nije ni birao ni određivao, a to je da je Srbislavljev brat. Doduše mora se priznati da Radomir nikada nije bio naklonjen Jugoslavu koji je uvek imao bolje konje od Radomira. Jugoslavljevi su imali bar jednu kravu više od njega. Zaslepljen srpskom zlobom i zavisti ni sam Radomir nije bio svestan činjenice da je u pitanju samo jedna krava više, ali da se u njegovoj štali, sa kravom manje, uvek muzlo više mleka. (Opširnije…)

 

Baš sam ja neki lažov!

Baš sam ja neki lažov!

Ne održim obećano (kobajagi) ili…

Na kraju članka o nameri vlade Srbije da za direktora Kancelarije za dijasporu imenuje Slavku Drašković, objavljenog prošle nedelje na ovom mestu, najavio sam tekst: “Bože, Bože, čuda velikoga, mala zemlja, a veliki ljudi…” Dešavanja zadnjih dana, ali i nova saznanja, inicirali su da umesto obećanog teksta napišem ovaj čiji bi naslov mogao da bude : “Bože, Bože, čudo al’ istina, mali ljudi iz velike zemlje“. (Opširnije…)

 

Egoisti svih zemalja, ujedinite se!

Egoisti svih zemalja, ujedinite se!

Šta je osnov biranja i vrednovanja u Srbiji

Na predlog Amerikanca, srpskog porekla, gospodina Majkla Đorđevića, direktor Kancelarije za dijasporu bi trebalo da bude Slavka Drašković?! Da li zbog toga što je taj predlog dao taj gospodin, ili što se neko igrao “pokvarenog telefona”, što je moglo da izgleda ovako: Majkl šapne Tomi Nikoliću, Nikolić Aleksandru Vučiću, Aleksandar Dačiću… ili kome već? Pomenuta dama je tako postala i ozbiljan i jedini kandidat za “našeg” direktora. Uz to treba dodati, kao što često biva kada se vode telefonski ili drugi “ozbiljni” razgovori u Srbiji, da se na vezi pojavila i šapatom promrmljala nešto i bivša ambasadorka Amerike u Srbiji. Kako god bilo, neki ljudi u vladi naše matice imaju nameru da za direktora Kancelarije za dijasporu postave ovu gospođu. To što je od dijaspore iz Amerike i Evrope stiglo na desetine pisama, sa protestima i molbom da se okanu ćoravog posla, nema izgleda ni efekta ni nekog odgovora. (Opširnije…)

 

Pismo bez odgovora

Bolje nikad nego ovako

Bolje nikad, nego ovako

G. Tomislav Nikolić, predsednik Republike Srbije

G. Ivica Dačić, premijer

G. Aleksandar Vučić, prvi potpredsednik

Ostali ministri vlade Republike Srbije

Poštovani,

Predmet: Zahtev za suspendovanje predloga kadrovske komisije Vlade Srbije da se Slavka Drašković imenuje za direktora Kancelarije za dijasporu.

Obraćam Vam se još jednom, kao predsednik najbrojnije organizacije srpske dijaspore u Skandinaviji; kao izdavač “Korena” www.koreni.net / www.koreni.net , u lično ime, ali i ispred jednog broja uglednih i cenjenih ljudi, organizacija naše dijaspore u Evropi, Kanadi i Americi.

(Opširnije…)

 

Nije kriv samo Marti…

1328585176-106218

Ima valjda i neko medju nama!

Prošle nedelje u nekim medijima u Srbiji pročitao sam da je Marti Ahtisari, bivši specijalni izaslanik UN-a za Kosovo, rekao: “Nisam ja kriv što su Srbi izgubili Kosovo!”; i dodao da ne oseća krivicu prema pravima Beograda, jer “njegov plan nije kriv što je Srbija izgubila pravo da upravlja Kosovom”.

Verujem u izjavu Ahtisarija da nije kriv “njegov plan”. Bombardovanje kasetnim bombama, od kojih ljudi u Srbiji i danas ginu i ispaljeni projektili sa osiromašenim uranijumom, zbog čijeg zračenja će decenijama u Srbiji umirati mnogi mladi i tek rođeni… Kosovo je već tada bilo oteto. Plan i odluka da se i politički potvrdi oduzimanje ove naše pokrajine, doneseni su mnogo pre Martijevog stupanja na scenu kao “izaslanika UN-a za Kosovo”. Ta uloga je predviđena još u fazi pravljenja scenarija za raspad bivše Jugoslavije, a moćni režiseri (ne jedan već svi) dodelili su je kasnije iskusnom liscu Martiju, koji je znao kako da odigra dodeljenu ulogu. Bilo bi neozbiljno danas usmeravati pažnju na ranija pisanja medija da je Ahtisari za maestralno “ostvarenje” te uloge dobio velike pare. Čovek je politički profesionalac, a svi profesionalci dobijaju novac za njihov rad. Neko manje neko više, što je u zavisnosti od dogovora i procene finalnog rezultata naručenog posla.

(Opširnije…)

 

Zbog simetrije i naraštaja, važno je i levo i desno

Nikola Janić

Građani u Srbiji, nacionalne manjine i srpska većina u njoj, moraju da prihvate neprihvatljivo i neshvatljivo, da nam je država prepuna samoživih džukela, koje godinama po zajedničkoj nam državi slobodno vršljaju i neometano laju. U zemljama Evropske Unije to je kažnjivo, a u Srbiji, u kojoj vlast najčešće i kaki i piški kako kažu tetke ili čike iz Brisela, nikako da psima zatvore čeljust, da ne remete poštenim i radnim ljudima mir i san.

Javnost je putem nekih medija informisana da kučići ujedaju mirne građane. Nekad odrasle, a nekad decu. A ta će deca, deca svih nas, u budućnosti ispaštati zbog danas izujedanih odraslih, koji trpe sve i svašta i ne zahtevaju da ih vlast, koju su oni izabrali, štiti od svih i svakakvih napada i ujeda. Tim pre što bi to mogli na osnovu demokratskih normi zemalja EU, ali prvenstveno zbog ustava i zakona zemlje Srbije. Pobesnele i krvi željne lutalice šire zarazu, i kad su sami i kad su u čoporu sa njima sličnim i ugojenim džukelama, koje građani Srbije hrane, a da često nemaju ni parče hleba za svoju rođenu decu.

(Opširnije…)

 

Beskonačni razgovor (6)

Nikola Janić

Gospodine Janiću, dogovorili smo se da ovog puta pustimo deo vaših ranijih pisanja, posle emitovanja emisije Satelitskog programa RTS-a sa nazivom “Upoznajte Srbe u Švedskoj”. Vi ste tada reagovali jer je to bila ciljno osmišljena emisija da bi se javnosti predstavila jedna druga organizacija kao najbrojnija, čelna organizacija srpskih udruženja u toj zemlji. Ragovali su i ljudi iz drugih zemalja, naprimer iz Nemačke, što sam imao prilike da lično vidim…

Janić:

Da, ta emisija je bila puna laži i morao sam kao predsednik čelne, znači najbrojnije organizacije naše dijaspore u Skandinaviji, ne samo u Švedskoj, da reagujem. U kakvoj bi smo mračnoj i smrdljivoj jazbili bili, kada bi dozvolili i prihvatili da neko iz ličnih, ekonomskih ili političkih razloga, pravi sliku dijaspore kako se nekome sviđa, a ne kako zaista jeste. A još gore od toga je da se to dozvoljava na RTS-u, javnom servisu Republike Srbije, za koji njen direktor gospodin Tijanić u otvorenom pismu, koje je uputio Predsedniku Nikoliću prošle nedelje, tvdri da je to korektan, profesionlan i izuzetno cenjen medij u svetu.

(Opširnije…)

 

Beskonačni razgovor (5)

Nikola Janić

Gospodine Janiću, pri kraju jučerašnjeg razgovora o tome šta naša dijaspora može da učini za Srbiju i naš narod, u vašoj tvrdnji da se to koči iz Srbije – što je teško shvatljivo – rekli ste takođe da bi konstruktivn doprinos mogao da bude inicirano samo od dela patriotski orijentisane i iskrene dijaspore, a ne od, kako ste rekli, “Srećkovićeve družine”. Možete li da nam to detaljnije objasnite?

Janić:

Poštena dijaspora su milioni naših ljudi kojima je primaran interes država u kojoj su rođeni, gde su odrastali i školovali se, u kojoj su doživeli lepotu prve ljubavi i na čijim “livadama” su učili kako se prave deca, a ne oni kojima je životna satisfakcija jedna ili dve popijene kafe sa nekim ministrom. Takvi ljudi kojima su popijena kafa (mamac političkih mačora) bile dovoljne da ćute o tome šta je i šta hoće naša dijaspora, i govore ono šta od njih traži Srećković, ili neki drugi mačak, uvek su korišćeni za ostvarenje nečasnih ciljeva. Od osnivanja ministarstva za dijasporu, koje je predato SPO-u, planski se slabila organizovana dijaspora, a time i Srbije. Radili su po principu “zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača”, samo u suprotnom smeru. Narodna izreka poručuje da se sve može ostvariti ako se radi osmišljeno i strpljivo, korak po korak, a Ministarstvo je od početka koračalo naopako, radilo na slabljenju a ne jačanju diaspore…

(Opširnije…)

 

Beskonačni razgovor (4)

Nikola Janić

Posle održanih izbora u Srbiji i sa novim predsednikom i novom vladom u mnogo čemu će doći do promena. Da li mislite da će se to desiti i po pitanju odnosa sa dijasporom, koja je veoma važna za Srbiju? Pet milijardi dolara, koje godišnje putem doznaka od naših ljudi iz rasejanja ulaze u Srbiju, nisu male pare. Ta suma čini 15% godišnjeg budžeta što je u mnogome doprinelo da ne dođe do socijalnih nemira.

Janić:

Malo je tužno da značaj trećine svojih građana, koji žive izvan njenih granica, Srbija vrednuje u novcu. Ali ako je tako onda treba reći i da je tih pomenutih pet milijardi samo suma koja dolazi putem doznaka. Bar još jedna milijarda se daje “direktno u rike”, kada su dijasporci na godišnjem odmoru u Srbiji, ili u posetama za novogodišnje i božićne praznike, venčanja, svadbe, krštenja i, nažalost, sahrane svojih rođaka. Nije zanemarljivo ni ono što šalju po mnogim “zemljacima”, prijateljima i poznanicima kada dolaze u rodni kraj. A o tome šta bi dijaspora mogla da učini i u čemu bi doprinela za časniju i sigurniju budućnost Srbije, za njen razvoj i poslovnost Srbije sa svetom, često sam govorio.

(Opširnije…)

 

Beskonačni razgovor (3)

Nikola Janić

Rekli ste, gospodine Janiću, da o vašem detinjstvu i vašoj mladost nema potrebe da govorimo jer, po vama, nema tu nečega što bi bilo posebno interesantno za čitaoce. Rekli ste takođe da od dolaska gospodina Nikolića na mesto predsednika Srbije, već postoje dešavanja koja su neprihvatljiva u civilizovanom i demokratskom društvu, a zbog kojih bi naš predsednik možda kasnije mogao da se stidi.

Janić: Tačno. Moje detinjstvo i odrastanje ne razlikuje se mnogo od većine vršnjaka u tadašnjoj Srbiji, odnosno, bivšoj Jugoslaviji. Dakle ne vidim da bi tu bilo nešto neobično ili posebno interesantno za čitaoce. A sto se tiče okruženja gospodina Nikoliću, službi i njihovih šefova u Predsedništvu Srbije, koji svojim radom stvaraju osnov za njegov budući ponos ili stid, treba govoriti.

(Opširnije…)

 

Beskonačni razgovor (2)

Nikola Janić

Gospodine Janiću, kada ste govorili o tome da vas je gospodin Tomislav Nikolić zamolio da mu javite ako mislite da je u pitanju nešto zbog čega bi on mogao da se stidi, da li je to bilo u vezi sa novcem koji je dobio iz Švedske, kada je bio potpredsednik Srpske radikalne stranke?

Janić: Ne razumem o kakvom novcu govorite…

Ovih dana čuo sam u Beogradu priču da je od vas, navodno, dobio 5 000 evra, da je Nemanja Šarović bio posrednik, a da je novac primio Tomislav Nikolić.

(Opširnije…)

 

Beskonačni razgovor

Nikola Janić

Gospodine Janiću, pre svega da vam se zahvalim što ste posle više od tri godine razgovora i nagovaranja, konačno pristali na ovaj “beskonačni” razgovor. Nazvao sam ga beskonačnim, jer ste mi, kada sam vas prvi put pitao za duži razgovor i pisanje knjige o vašoj dvodecenijskoj borbi za istinu o našem narodu, doslovce rekli: “Knjigu nikako i nikada. Knjige se pišu o izuzetnim ličnostima, a ja sigurno to nisam…”

Janić:

Sećam se tog razgovora. Vodili smo ga u Beogradu oko Vidovdana 2008., što znači skoro tačno pre četiri godine. I ostao sam pri istom uverenju i stavu o tome o kome bi trebalo pisati knjige, a sigurno ne o meni. Tada sam vam rekao da ako počnem da pričam da će to biti priča bez kraja.

(Opširnije…)

 

Nije moje, nego naše!

Nikola Janić

Na teritorijama bivše Jugoslavije izvršeni su mnogi zločina nad srpskim civilima, devojkama, ženama, staricama i starcimi kao i deci… O tome svet ćuti. Ali iz nekih nepoznatih razloga, a pojedincima poznatim, zvanična Srbija i Republika Srpska ćute takodje, jer ne čine ni deseti deo koliko bi mogle da bi svet saznao istinu. Učinak vlasti nije ni u granicama moral i zakonske obaveze države prema njenim gradjanima, i živima i mrtvima.

(Opširnije…)

 

Dijaspora podržava evropski put Srbije

Nikola Janić - intervju

Voditeljka: Rezultati izbora u Srbiji su poznati. Jasno je da je Tomislav Nikoloć predsednik. Nije još sasvim jasno ko će sedeti u Vladi. Nekima su rezultati očaravajući, nekome razočaravajući, ali uprkos forusiranosti na rezultat, utakmica je ostala u senci ponašanja publike. Koliki je značaj dijaspore kada pričamo o izborima, i koji je stav, saznaćemo od našeg današnjeg gosta emisije “Srbija online”, gospodina Nikole Janjića, predsednika Srpskog saveza za Švedsku. Dobar dan i dobrodošli.

Nikola Janić: Dobar dan, bolje vas našao.

(Opširnije…)

 

Toma Nikolić je nacionalista koliko i Goran Person

Nikola Janić - intervju

Da li treba govoriti o neprijatnim dešavanjima koja se mogu opisati narodnom izrekom: “Bilo, ne povratilo se”? Naravno. Treba ukazati na ponižavajuće ignorisanje srpske dijaspore od predsedničkih kandidata na majskim izborima u Srbiji. Prvenstveno da ni Tadić ni Nikolić nisu našli za shodno da progovore o trećini, i više od trećine, gradjana naše matice koji žive u rasejanju. (Opširnije…)

 

 

Kostolomac iz senke

Nikola Janić

Pre otprilike mesec dana u hotelu “Moskva”, koji se nalazi u centru Beograda, glavnom gradu Srbije, kobajagi dobro došloj u EU, vodio se nevezani razgovor o Đilasu. Ne o onom Titovom i posleratnom Đilasu, već o sadašnjem, ponosnom gradonačelniku, ponosnog belog grada Beograda. Ili…? (Opširnije…)

 

 

 

Jovanovo srce

Jovanovo srce

Nasledih fabrike i silna imanja,

Nepregledne šume i brojna stada.

Radost mi trajaše sve do saznanja,

Da bolest teška mnome vlada.

(Opširnije…)

 

 

Transkript TV debate

Transkript TV debate

na švedskoj Televiziji (emitovane 11. jula 1995), na kojoj su učestvovali musliman Ibro Mirazović, švedski političar hrvatskog porekla Aleksandar Gabelić (rođen u Švedskoj, inače jedan od tada vodećih ljudi u podmlatku Social Demokrata) i predsednik “Glasa Srpskog naroda”, Nikola Janić.

Transkript objavljujemo kao jedan u nizu dokumenata, novinskih članaka, intervjua i drugih angažovanja naših ljudi u rasejanju (u ovom slučaju Nikole Janića u Švedskoj). Ovime imate mogućnost da dođete do zaključka da li je konstruktivno, ili destruktivno, što današnja Srbija, putem Ministarstva za dijasporu, godinama sprečava ljude i organizacije u Nemačkoj, Engleskoj, Švedskoj, Francuskoj… i drugim zemljama, da se angažuju na iznošenju činjenica o današnjim dešavanjima na Kosovu, u Raškoj oblasti (Sandžaku) i Vojvodini… Da li je, na primer, ova TV debata u Švedskoj u danima rata u Bosni, zaista dokaz “štetnog srpskog nacionalizma”, kako govore neke političke demokrate u današnjoj Srbiji, članovi SPO-a? Uz prepričavanje i lična tumačenja ove, kao i sličnih debata u drugim zemljama Evrope, oni nastavljaju da ometaju našu dijasporu da organizovano i koordinirano implementira činjenice i istinu—što je za Srbiju veoma važno—u politički prostor i medije zapadnih zemalja. Nasuprot tome šiptarska i sandžačka dijaspora nastavlja sve organizovanije da širi njihove “istine”, koje se polako učvršćuju kao istorijska istina, zbog koje bi Zapad mogao pronaći nov povod da “reaguje” i završi planiran posao na prostorima Balkana. (Opširnije…)

 

Istina i o medijima

Istina i o medijima

Predsednik Srpskog Saveza iz Švedske, izdavač lista Srba u rasejanju Koreni i počasni predsednik IOS-a (asocijacija Istina o Srbima) Nikola Janić, prilikom posete Srbiji gostovao je na Bum bum radiju u Beogradu. Sa voditeljkom Svetlanom Bogdanović razgovarao je o cenzuri u medijima, istini koja se retko iznosi u Srbiji i o Srbiji, o “Korenima” koji su maltene jedini slobodan koji se čita i u rasejanju i u matici, kao i o autorskoj emisiji “Ovde a tamo”, koja će se od 03. novembra emitovati na Kopernikus televiziji. (Opširnije…)

 

Hrvatska da pita Nemačku

Hrvatska da pita Nemačku

Građanima, medijima i političarima u Srbiji…

Premijerka Hrvatske Jadranka Kosor reče, pre desetak dana, da ni 20 godina od samostalnosti Hrvatske neki političari ne shvataju da hrvatski narod i premijeri “više neće dolaziti u Beograd da pitaju za savet, molbu ili dopuštenje da nešto urade”. Znači li to da je Hrvatskoj savetovano iz Beograda, pre dvadeset i nešto godina, da se naoružava za planirani rat za razbijanje Jugoslavije? (Opširnije…)

 

Nesrećni Srećković usrećio samog sebe

Nesrećni Srećković usrećio samog sebe

Prošle nedelje na portalu www.koreni.net objavljen je prvi deo otvorenog pisma koje ću pisati sve dok budemo mogao, ili dok budem hteo da ga pišem. Ne znam da li ću pisati mesecima ili godinama, ali znam da ima mnogo toga što je nerečeno. U zemljama širom sveta su širene mnoge neistine o Srbima kao narodu. Ali, što je najtužnije, među Srbima su planski prenošene smišljene laži, i o nama u rasejanju i o vama u matici, i to fabrikovane baš u Srbiji… (Opširnije…)

 

Jesi li čovek Borise, ili samo predsednik?

Jesi li čovek Borise, ili samo predsednik?

“Trebinje, Trebinje, kad me vidiš …..” neki kažu “poljubi me” a neki opet nešto drugo, mnogo žešće. Tako i danas kad krenete put Kosova i Metohije, možete slobodno reći “Jarinje, Jarinje, kad me vidiš j… me”. Jer, umalo naj..asmo zbog Jarinja, ni krivi ni dužni, ali opet, i uvek, svima ružni.

Zbog te krivice i duga, o kom niko u Švedskoj nije želeo da prozbori koju, javio se gospodin Nikola Janić svojim otvorenim pismom. Jer, i njemu je došlo preko glave, da ne kažemo opet, po srpski, nešto drugo. Zbog neprospavanih noći, zbog dece koja će se jednog dana možda zastideti svojih roditelja, zbog neveselnika na barikadama kod Jarinja i Brnjaka, zbog istine o Srbiji i Srbima, zbog budućnosti roda i sopstvenog poroda, najzad je odlučio da progovori. Ono što je napisao, i što će pisati u nastavcima otvorenog pisma, samo je još jedna istina koju smo godinama prećutkivali. A Nikola Janić ima dokaze za svaku napisanu reč i “optužbu”. Možda će se neki ljudi zbog ovog pisma zacrveneti, ukoliko imaju obraza, naravno. Možda i neće, ako im je obraz đon, ali to nije toliko bitno, koliko je bitno da istina najzad bude rečena. (Opširnije…)

 

Kad Šveđani poštuju srpsku reč

Kad Šveđani poštuju srpsku reč

Često beznadežno pokušavamo da doturimo svetu našu stranu priče, našu istinu i naše brojke koje, za razliku od Nataše Kandić i njoj sličnih, proveravamo i ne puštamo u javnost olako. Iako pokušavamo da Srbiju približimo rasejanju i samoj sebi, teško nam to ide od novinarske i patriotske ruke. Međutim, jedan čovek u Švedskoj uspeva ono što ne uspevaju ni naši političari u pohodima na Evropsku uniju, i na raznim “du.elizačkim” skupovima po velelepnim ostrvima u nekadašnjim Titovim bungalovima i hotelima.

E tim i takvima, Nikola Janić iz Švedske mogao bi da održi predavanje o spoljnjoj politici i širenju istine o Srbiji i Srbima. Jer ono što on govori, i što je govorio pre dvadesetak godina, i danas je aktuelno u švedskim medijima. Kako je Nikolu doživeo, i šta danas piše o tome Tomas Matson, glavni urednik Švedskog lista “Expresen”, pogledajte u tekstu koji je ovaj list objavio prošlog meseca pod naslovom: (Opširnije…)

 

Srpske igre bez granica

Srpske igre bez granica

Srbija ne miruje. Svakoga dana nekoliko novih ubistava, pljački, nelegalne ili ilegalne prodaje državne imovine. Svakoga dana sve veća dubioza i sve više mafioza. Nigde kraja, a ne znamo ni gde nam je početak. Postajemo “smešni” sami sebi sa konstatacijama tipa “E, sad su uhapsili Hadžića, sada ćemo u Evropu”.

Oni malo pametniji, oštrijeg vida i jezika, pitaju se “Uhapsili su Hadžića, koji je sledeći korak u bezdan zvani Evropa”. Dok se mi pitamo, naše kamiondžije propituje šiptarska policija i carina na graničnom prelazu Merdare. I sve tako isptujući situaciju došlo je i do novog puškaranja za koje, gle čuda, nisu krivi ni Karadžić, ni Mladić, ni Hadžić. Krivi smo sami što dopuštamo takve situacije. Elem, da makar malo olakšamo novinarske duše, pozvali smo naše predstavnike u Švedskoj, one koji se bore da se istina sazna, ma kakva ona bila. Gospodin Nikola Janić, predsednik Srpskog saveza u Švedskoj odgovorio je na nekoliko škakljivih pitanja… (Opširnije…)

 

Birajte, ili Kosovo ili EU

Birajte, ili Kosovo ili EU

U Srbiji je, sredinom jula, održana treća konferencija “Mladi lideri” na kojoj su se pojavili omladinci željni znanja i proširenja poslovnih mogućnosti iz “čitavog” sveta i Evrope. Ali dok se mladi biznismeni sastaju, na Skupštini dijaspore vlada rasulo, a u Srbiji katastrofa. Prava katastrofa, jer Kosovo samo što nije proglašeno nezavisnim, najavljeno je hapšenje Gorana Hadžića, cene lete u nebo, izgleda da ćemo uskoro postati skupljači perja. O svemu pomalo razgovarali smo sa gospodinom Nikolom Janićem predsednikom Srpskog saveza u Švedskoj. (Opširnije…)

 

Na istoku stare priče, na zapadu ništa novo

Na istoku stare priče, na zapadu ništa novo

U Beogradu je početkom jula održana druga Skupština dijaspore o kojoj je tokom proteklih nekoliko dana izveštavano u srpskim medijima. Ono što je rečeno i napisano, bilo je upakovano u finu foliju, onu neprozirnu, da se sa strane ne vide okrajci i iscurela mast. A masti, tačnije putera na glavi, ima mnogo i imaju ga mnogi.

Od ministra koji zove “strane” ulagače da “prokockaju” krvavo stečeni novac u Srbiji, do onih koji bi da sede u Upravnom odboru i prodaju maglu skupljačima perja. Kako je Skupština stvarno prošla, koje su odluke donete, šta ministar Srđan Srećković nije hteo da kaže, saznali smo od gospodina Nikole Janića, predsednika Srpskog saveza u Švedskoj. (Opširnije…)

 

Nova bruka Srbije

Nova bruka Srbije

Peta runda pregovora Beograda i Prištine u Briselu, na kojoj su se Borislav Stefanović, šef našeg pregovaračkog tima, i Edita Tahiri, albanska koleginica, dogovorili kako će biti regulisano kretanje građana i kako će biti korišćene matične knjige, završena je 2. jula, 2011. godine. Iako potpuno ubeđeni u korisnost pregovora, koje ujedno smatraju i uspešnim, Borko Stefanović i pregovarači ne deluju baš uvereno u to što govore.

Ako smo došli do toga da nam albanska strana postavlja “veoma rigorozne zahteve”, kako reče naš šef srpskog pregovaračkog tima, onda smo očito u političkom ćorskokaku iz koga će jedini izlaz biti krajnje priznanje. Jer sami smo sebe (tačnije naši političari su to uradili) doveli do toga da Edita Tahiri izjavi kako su ovi pregovori uvod u priznanje nezavisnosti Kosova od strane srpskih vlasti. Kažu bilo je velikih pritisaka da Beograd prizna kosovske pasoše, ali je ipak ostalo “samo” na tome da će građani Kosmeta moći da koriste tamošnje lične karte, dok će na administrativnim prelazima dobijati sertifikate bez kojih ne mogu da se kreću kroz centralnu Srbiju. To znači da će Albanci sa Kosova i Metohije moći da se šetkaju po Srbiji, dok će Srbi u severnoj pokrajini i dalje dobijati motkama po glavi ukoliko dignu glas. Lep dogovor nema šta. Samo što ne treba zaboraviti da batina ima dva kraja. Na liniji sa dijasporom kao i svake srede, imali smo razgovor baš na ovu temu. Gospodin Nikola Janić predsednik Srpskog saveza u Švedskoj odgovorio je na nekoliko pitanja vezanih za novu bruku Srbije. (Opširnije…)

 

Održana izborna skupština asocijacije “Istina o Srbima”

Održana izborna skupština asocijacije "Istina o Srbima"

Koliko puta ste do sada čuli krilaticu “Ne daj Bože da se Srbi slože”? Verovatno mnogo i verovatno u nekim ružnim kontekstima, od “klasnih”, verskih i političkih neprijatelja. E, ovoga puta, uprkos svemu i svima, Srbi su se složili i bili složni. Složili su se u jednom – treba reći istinu. Jer, one istine koje, na žalost, o Srbima lažu Srbi iz Srbije i regiona, pokušavaju da na pravi način iznesu opet neki Srbi – iz dijaspore.

Među tim Srbima iz dijaspore, koji žele i uporno se trude da skinu ljagu sa srpskog imena, i pokušaju da razbiju mit o svom narodu kao o “osvajačima”, “genocidnoj naciji”, “ometajućem faktoru” prednjači deo našeg rasejanja u Švedskoj. Njima je, izgleda, više stalo do istine o matici nego onima koji u njoj žive. Zato što oni koji u njoj žive podržavaju REKOM, potpisuju peticije za njegovo stvaranje, a odbijaju istinu o sebi samima. E, baš zato, Nikola Janić, je uz pomoć Srba patriota, gle čuda iz Srbije, seo za sto i osnovao IOS. Udruženje za “Istinu o Srbima”. (Opširnije…)

 

Mnogo smo dali, ostalo je Kosovo

Mnogo smo dali, ostalo je Kosovo

Decenija i po bila je potrebna da vlasti u Srbiji uhapse generala Ratka Mladića optuženog za ratne zločine na području Srebrenice. Od kada je stupio u prostorije Specijalnog suda u Srbiji više ništa nije kao pre. Opet se Srbija podelila, ovoga puta na one koji pravdaju hapšenje, oronulog i obolelog generala i one koji svoj gnev zbog toga izražavaju protestima na ulicama Beograda, Novog Sada, Banjaluke i ostalih gradova širom Srbije i Republike Srpske.

Jedno je sigurno, i da ste protiv i da podržavate, vi živite u Srbiji, trpećete pritiske Evrope i dalje, a predajom Mladića došli ste do kase na kojoj će vam otkucati račun za Kosovo. I sve u krug, prodajemo ono što imamo, a što nije naše. Kako na našu prodaju reaguju Srbi u dijaspori saznali smo od gospodina Nikole Janića, predsednika Srpskog Saveza u Švedskoj. (Opširnije…)

 

Moramo požuriti sa istinom

Moramo požuriti sa istinom

Iako je ideja o stvaranju Asocijacije za istinu o Srbiji i Srbima, potekla mnogo pre stvaranja famoznog REKOM-a, reklama je učinila čudo, i ova druga Vladina organizacija već je napravila dar mar u regionu. Ali ona će se baviti “istinom” o svim zločinima na prostorima bivše Jugoslavije, dok će se IOS baviti istinom o zločinima nad Srbima.

Jer, ono što uradi REKOM sumnjamo da će biti istina i za Srbe. Zbog istine kojoj težimo razgovarali smo sa jednim od začetnika ideje IOS-a, predsednikom Srpskog saveza Švedske, gospodinom Nikolom Janićem. Prvi sastanak na kome će se razgovarati o osnivačkoj skupštini Asocijacije za istinu o Srbiji i Srbima, biće održan 28.maja, 2011. godine u Beogradu u hotelu Moskva. (Opširnije…)

 

Kome dajemo potpise?

Kome dajemo potpise?

Ovih dana širom Srbije volonteri nevladine organizacije REKOM skupljaju potpise, ne bi li njihova organizacija zvanično opravdala 2 miliona evra, uložena u svoje osnivanje. Da li je cifra od 2 miliona evra dovoljna za prodaju srpskog obraza, za činjenicu da će nam pored Haškog suda presuditi i bez suđenja, domaći sudovi.

Koliko će organizacija koja treba da utvrdi istinu o broju stradalih na prostoru bivše SFRJ, o ratnim zločinima, o raseljenima, biti objektivna. Da li je to samo zamka za Srbe, kako bi nam konačno stavili omču oko vrata i rekli “da vi ste krivi, a sad zategnite kanap i presudite sebi.” Zašto REKOM, ako se zna da je sprska dijaspora godinama unazad pokušavala da se osnuje telo koje bi iznosilo dokumentovanu istinu o Srbiji i Srbima”? Zašto sada i da li će možda Hrvati, Muslimani, Slovenci ili Šiptari bolje prebrojati naše žrtve od nas samih. Odgovore na ova pitanja dao nam je gospodin Nikola Janić predsednik Srpskog Saveza u Švedskoj. (Opširnije…)

 

Srpski bubreg i srce, šetaju svetom

Sonja Biserko i Nataša Kandić

Jedno je sigurno, a to je da sam onakav kakvi su većina ljudi. Nisam ni svetac, ni đavo. Mislim da sam kao što su Srbi uopšte, u većini. I dobro je da nisam manjina, bilo kakva, jer bilo bi mi neprijatno da me mediji i političari posebno paze i maze, u odnosu na “ostale” građane.

Osećao bi se i nezgodno pred srpskim komšijama i prijateljima ako bih, recimo, pripadao verskoj manjini i zajednici, čiji verski vođa konstantno preti da neće biti ni Srbije, ovakve kakva je danas, ni u njoj mirnog života, ako ne bude kako on hoće da bude. A na području gde on “gazduje” dugo se neometano trudi da taj deo Srbije, svakodnevno i polako ali sigurno, udaljava od Beograda. Kako kod muftije Muarema Zukorlića caruje vera, a ne um, svojata mufti Rašku oblast i približava Sandžak Sarajevu, glavnom gradu muslimanske Federacije u Bosni i Hercegovini. (Opširnije…)

 

Klepetuša za (ne)urednike

Teško zvono oko vrata

Neki (ne)urednici nekih medija u Srbiji uzimaju sebi slobodu da u usta drugih ljudi stave i reči koje ovi nisu izgovorili. Recimo (ne)urednik “Večernjih novosti”, gospodin Želimir Štrbi, je tipičan primer (ne)urednika, koji pored napadnog, tendecioznog i prljavog selektovanja, dopisuje i reči koje intervjuisani nikada nije rekao. (Opširnije…)

 

Čija je sramota? – šesti deo

Nikola Janić

Samostalnost šake političkog jada u Srbiji, postala je veća od jednostrano proglašene nezavisne i samostalne šiptarske države Hašima Tačija…

Ali Baba je imao 40 hajduka i tajnu pećinu koju je punio opljačkanim blagom. Srđan Srećković, ministar za dijasporu, danas ima njegovo ministarstvo i u njemu pare iz budžeta siromašne Srbije, a daje ih šakom i kapom onima kojima ne bi trebalo. Na primer dobro stojećim srpskim organizacijama i pojedincima u zapadnim zemljama, ali i za projekte SPO-a koji nemaju veze sa dijasporom. Današnji Ali Baba u Srbiji ima para za mnogo toga (naravno ne njegovih, već od osiromašenog srpskog naroda i mršavog budžeta Srbije), a nema 40 hajduka. Na pritisak ministarstva i od njega odabranih, a kobajagi izabranih od dijaspore, ima uz sebe broj pojedinaca, od onih 49 delegata koji su verifikovani na konstutivnoj Skupštini dijaspore. A to što zakonom Srbije Skupština dijaspore može da ima samo 45 delegata, nije ni briga, ni prepreka, za Alibabu Srđana. To je briga ovakve Srbije u kojoj je ministar zakon, a ne obratno. I to je prepreka da Srbija bude onakva kakvom bi je svi želeli. Hajdučijom se počelo još pre konstituisanja Skupštine, a Srđanovi hajduci pokušavaju da spreče poštene delegate da rade na osnovu stavova onih koji su ih izabrali i budu ono što jesu: delegati dijaspore u Skupštni dijaspore i Srba u regionu, jer ih samo takve dijaspora može prihvatiti kao “svoje”. (Opširnije…)

 

Čija je sramota? – peti deo

Nikola Janić

Zbog nemarnost Ministarstva za dijasporu i Ministarstva prosvete, mnoga srpska deca u Nemačkoj su umesto integracije, korak blize asimilaciji, o čemu i sam Srećković često govori kao o nedopustivom, ali se ne obazire ni na od njega izgovoreno.

U Nemačkoj izlazi evropsko izdanje beogradskog dnevnog lista “Večernje novosti”. Ove novine čitaju svi koji hoće da su istinito informisani o dešavanjima među srpskom dijasporom. Peđa Rakočević, jedan od saradnika “Večernjih novosti”, je gospodin koji decenijama živi u Nemačkoj. Poznaje izvrsno i Nemce i Srbe, a mnogi Srbi, zahvaljujući njegovom pisanju, saznaju o svojim predstavnicima i ponešto što ne bi mogli da čitaju u drugim novinama. I ne samo o predstavnicima srpske dijaspore nego i o predstavnicima ministarstva za dijasporu, na čelu sa ministrom Srećkovićem. Poznajem i ja Peđu i zahvalan sam mu zbog njegove odlučnosti da nastavi sa korektnim informisanjem. (Opširnije…)

 

Čija je sramota? – četvrti deo

Nikola Janić

I u ovom pisanju, izlazim iz okvira od mene najavljenog, u verovanju da ćete prihvatiti da je vaša obaveza da zaustavite političke prevare, koje se svakodnevno realizuju u vaše ime.

Gospodine Tadiću, gospodine Cvetkoviću… članovi Vlade Republike Srbije, i u njoj odgovorni i glavni urednici onih medija koje prećutkuju mnogo toga što nije u interesu određenih političkih grupacija i pojedinaca u matici.

Opet, i u ovom pisanju, izlazim iz okvira od mene najavljenog, u verovanju da ćete prihvatiti da je vaša obaveza da zaustavite političke prevare koje se svakodnevno realizuju u vaše ime. Ali da vas odmah upoznam sa skraćenim i malo stilski/gramatički ispravljenim delovima pisma koje je napisala jedna srpska majka u Hrvatskoj. (Opširnije…)

 

Čija je sramota? – treći deo

Nikola Janić

Predsednik Tadić, premijer Cvetković, članovi Vlade Republike Srbije imaju mogućnost da upotrebe zakon i da odlože konstituisanje Skupštine dijaspore zakazane za 3. juli. Ako je Srećković kontinuirano upotrebljava nezakonitu samovolju, na štetu svih nas, upotrebite vi zakon za zbog koristi svima nama.

Odložite prvo zasedanje te Skupštine, do dana koga ćemo se složiti u oceni da li u matici Srbiji važe zakoni i propisi, ili su u svemu primarnost partiski koalicioni interesi, pa i kada su od velike štete državi i njenom korektnom odnosu sa dijasporom i poštovanju višemilionskog broja građana Srbije. (Opširnije…)

 

Čija je sramota? – drugi deo

Srđan Srećković

Poštovana gospodo, Tadiću, Cvetkoviću, Tijaniću.., članovi Vlade Republike Srbije, i u njoj odgovorni i glavni urednici pisanih i elektronskih medija… da nastavimo o vama i nama, o onome što nismo prošle nedelje. Dakle…

U današnjoj Srbiji i u srpskom rasejanju deo ljudi postaje nešto neobjašnjivo čudno, mutiraju u nešto što je sve dalje od ljudskog. Odbojni su zbog njihove dvoličnosti, a napisati za takva bića da su p…e, (a jesu), ne bi bilo kulturno, osim toga, ni adekvatno. A ipak se za takve (ne)ljude upotrebljava ista reč, koja u srpskom jeziku opisuje centar neizmernog uživanja i bliskosti, one bez koje bi u životu ogromne većine naših ljudi, bez obzira da li bili mladi ili stariji, postojala teško podnošljiva praznina. Ljudi je vole, i to je to. A što se tiče kulture ili nekulture, ko gospodo da misli na kulturu kad je u pitanju ženska lepota? Jeste i kultura važna, samo što mnogi “kulturni” to ne shvataju, a često ne znaju ni šta znači biti kulturan. Ministru za kulturu, zbog obaveze koju mu nameće funkcija, velikodušno dajem dispans od čitanja ovih redova. A verujem ni da ih Vi, gospodine Tadiću, ni Vi gospodine Cvetkoviću, ni ministri u Vašoj Vladi, neće ih čitati. Ali sam ubeđen da će jedan broj Vaših saradnika, za koje znam da čitaju “Korene”, pročitati i ovo pismo. Nadam se da će Vam nekada, a bilo bi dobro da to učine što pre, reći bar nešto od ovoga što još ne znate. Za vašeg kolegu Srđana Srećkovića bi bilo korisno da pažljivo pročita svaku napisanu reč. Doduše, ja znam da on i čita, i da ga redovno informišu o napisanom u “Korenima”. Posebno o mnogo toga, što bi on voleo da zna o drugima, a najčešće neistinu. Pažljivo čitanje prvog, ovog drugog, i sledećih nastavaka pisma, omogućuje mu besplatno doškolovavanje, jer ministar za dijasporu nije do danas ni naslutio, a kamoli razumeo, šta slovo D može da znači za Srbiju, ne za njega. (Opširnije…)

 

Čija je sramota? – prvi deo

Nikola Janić

Poštovana gospodo, Tadiću, Cvetkoviću, Tijaniću.., članovi vlade Republike Srbije i u njoj odgovorni i glavni urednici pisanih i elektronskih medija…

Nadam se, (ali nisam siguran) da mi nećete zameriti što vam se u 68-oj godini svog života (od kojih 43 provedenih u rasejanju) obraćam do sada možda najdužim (pisaću ga u nastavcima) i sigurno neobičnim, otvorenim pismom. Ne osećam potrebu da biram reči kojima ću opisati ono o čemu deo vas, možda, nema saznanja. Oni, kojima su poznata dešavanja koja su uzrok da vam se obraćam na ovaj način, možda će se zastideti, mada u to ne verujem. Da su neke vaše kolege, političari i urednici televizijskih i novinskih redakcija, imali osećaj za stid, ne bi danas postojao razlog za ovo pisanje. (Opširnije…)

 

4 minus zakon o dijaspori, jednako je 7

Intervju Nikola Janić

Gospodine Janiću, umesto mojih često objavljivanih tekstova o Ministarstvu za dijasporu, zamolio bih Vas da mi ovog puta date vaše viđenje nekih dešavanja i odgovorite mi na nekoliko pitanja…

Janić:

Vrlo rado, ali bez nekih izmena ili bilo kakve modifikacije mojih odgovora.

Dogovoreno. Da li je Srpski savez iz Švedske nominovao svog delegata za Skupštinu dijaspore?

Janić:

Da. Na godišnjoj skupštini našeg saveza, koja je održana 17. aprila ove godine u Geteborgu, predložio sam da delegat naše organizacije bude Srđan Mladenović. Veoma sam radostan da je predlog jednoglasno prihvaćen. Moram da pojasnim da je istog dana u Geteborgu jedna druga organizacija, koja nema ništa sa našim savezom, a zove se Savez Srba, takođe izabrala svog delegata, ali izabrani predstavnik najbrojnije srpske organizacije u Skandinaviji je Srđan Mladenović. (Opširnije…)

 

Intervju Nikola Janić, predsednik Srpskog saveza u Švedskoj

Intervju Nikola Janić

Dijana Ivanović: Gospodine Janiću, kakav je danas odnos između matice Srbije i srpske dijaspore?

Nikola Janić: Odnos matice i dijaspore, nikada nije bio onakav kako se u medijima predstavlja i kako ga političari predstavljaju. Uvek je škripalo i sve te godine masovnost naše dijaspore nije iskorišćena za dobrobit matice, ali i za samo rasejanje. Odnos je selektivan zavisno od toga s kim razgovarate, šta hoćete. Vrlo malo je toga u šta mogu da uprem prstom i da konkretno kažem: ovo je dobro, ovo smo uradili zajedno. (Opširnije…)

 

Nacionalni savet srpskog rasejanja

Stotine hiljada građana Srbije pripadnici su nacionalnih manjina koje, i imaju, i osnivaju svoje nacionalne savete. Treba im dati podršku za sva delovanja koja su od sveobuhvatne koristi Srbiji i svim njenim građanima. Prpadnici tih nacionalnih manjina su fizički u Srbiji, ali su (većina od njih) srcem i mislima izvan nje, kao naprimar pripadnici mađarske manjine u Vojvodini, što je i normalno i razumljivo.

Nikola Janić
Nikola Janić, predsednik Srpskog Saveza u Švedskoj i koordinator USDE

Za razliku od nekoliko stotina hiljada građana, pripadnika manjina u Srbiji, oko tri miliona Srba živi rasuto po svetu (deo dobrovoljno, deo prisilno) ali Srbija im je primarno i u srcu i u mislima. Tim pre je neshvatljivo, nedemokratski je i neprihvatljivo, da srpsko rasejanje nema svoj Nacionalni savet?! Bez takvog saveta dijaspora nikada neće imati ni ona, Zakonom o savetima nacionalnih manjina, zagarantovana ista prava, a samim tim ni srazmerno identičnu pomoć države Srbije, da delujemo na očuvanju našeg jezika, naše kulture, na obrazovnom i na medijalnom polju. Dakle na istim područjima koja su obuhvaćena predlogom zakona o Savetima nacionalnih manjina u Srbiji. Tada bi razlika među nama bila prihvatljiva, odnosno: država Srbija omogućuje savetima nacionalnih menjina, između ostalog, da u Srbiji efikasnije deluju na očuvanju njihovog maternjeg jezika, njihove kulture, školstva i otvaranja medija na njihovom maternjem jeziku… ali isto to omogućuje i srpskom rasejanju. Ili postoji od nekog prihvatljiv razlog da matica Srbija ne prihvati Nacionalni savet srpskog rasejanja ? Ili da odbije da našoj dijaspori u Nemačkoj, Engleskoj, Švedskoj, Americi, Australiji i… omogući ista i prava i uslove, kao manjinama u matici, da i mi u rasejanju možemo da delujemo na očuvanju srpskog, našeg maternjeg jezika i naše kulture? Da naša deca u belom svetu uče srpski jezik i da u tim zemljama funkcionišu medije na srpskom? (Opširnije…)

 

Izlaganje Nikole Janića

Vidovdanski dani dijaspore i Srba u regionu 2009.
Vidovdanski dani dijaspore i Srba u regionu 25.06.2009.

Dame i gospodo, poštovani prijatelji,

Mi koji smo danas ovde uglavnom znamo da je ovo deseta godina održavanja već tradicionalnih Vidovdanskih dana dijaspore. Ali da li znamo koliko je za tih deset godina, matici obećano od rasejanja, i obratno, a koliko je od svih tih obećanja realizovano i ispunjeno? (Opširnije…)

 

Čovek se moli, bre…

Nikola Janić

Kada se naježite, kada vam se svaka dlaka na ruci, na glavi i možda na drugom izuzetno cenjenom delu vašeg tela podigne (ne smem da napišem koje parče tela, da me ne uhapse u danas demokratskoj Srbiji) onda nas dizanje tih malih stvarčica obavezuje da glasno kažemo: “Preterali ste bre… zaista ste preterali…!” (Opširnije…)

 

 

 

Emisija “Razgovor s povodom”

Razgovor s povodom, 09.05.2009.
RTV “Belle Amie” Niš, 09.05.2009.

Razgovor sa Vukmanom Krivokućom, pomoćnikom ministra za dijasporu i Nikolom Janićem, predsednikom srpskog saveza iz Švedske o akciji srpskog saveza i Ministarstva za dijasporu o slanju dece iz kosovskih enklava i siromašne dece iz Srbije na letovanje. Bilo je govora o novousvojenom zakonu o dijaspori i drugim pitanjima o odnosu matice i srpskog rasejanja. (Opširnije…)

 

Da li je put u EU uslovljen pitanjem

statusa Kosova?

Problem 11.03.2009.

“Problem” – 11. 03. 2009. – Transkript

Kakav je položaj Srbije u međunarodnim okolnostima posle jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije, odnosno na koji način će to uticati na procese evrospkih intagracija?

Kakvo je stanje ljudskih prava na prostorima Kosova i Metohije posle 1999. godine i da li je prisustvo međunarodnih trupa obezbedilo slobodu kretanja i manjinska prava nealbanskog stanovništva?

Da li je tribunal u Hagu propustio priliku da se na pravi način odredi prema zločinima nad pripadnicima nealbanske zajednice, odnosno da li je otkrivanje dokaza o trgovini organima i problem nestalih u ratnim sukobima pitanje koje takođe treba da dobije sudski epilog?

Gosti: dr Rada Trajković, direktor Kliničkog centra u Gračanici, Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji i Nikola Janić, Srpski savez Švedske.

Autor emisije: Predrag Sarapa (Opširnije…)

 

Švedska podržava laži o o Srbiji!

Dežurni razgovori

Nikola Janić, predsednik Srpskog saveza i član saveta bivše socijaldemokratske vlade u Švedskoj otvoreno o tome kako Šveđani gledaju na srpski narod

Piše: Marko Lopušina:

Nikola Janić je sigurno jedan od najvećih srpskih aktivista u dijaspori. Zvanično Janić je predsednik Srpskog saveza Švedske, predsednik nevladine organizacije “Human voice”, izdavač lista “Koreni”, član Saveta prethodne švedske vlade po pitanju integracija i etničke ravnopravnosti, a nezvanično on je stari borac za istinu o svom narodu. Pre tri decenije Nikola Janić je “ratovao” protiv ustaške emigracije u Skandinaviji, pre dve decenije protiv albanskih lobista, a danas je u “sukobu” sa Kraljevinom Švedskom. (Opširnije…)

 

Tajni i javni život

Dežurni razgovori

U Švedskoj političari ne mogu do te mere da utiču na urednike švedskih medija, da bi oni prihvatili ulogu pasivnih posmatrača jednog procesa koji egzistencijalno utiče na celo švedsko društvo. Nemaju toliko pameti da im ne pada napamet da traže tako nešto. Ako građani kontinuirano dobijaju informacije o razvoju krize koja je zadesila njihovu zemlju, celu Evropu i Ameriku, biće bolje pripremljeni za ono što je pred njima… (Opširnije…)

 

 

 

Neumesne šale ili Predlog zakona o dijaspori?

Dežurni razgovori

Lopušina:

Gospodine Janiću, kako komentarišete situaciju da građanima Srbije ističe važnost pasoša, a da Narodna skupština i poslanici ne donose odluku o produženju važenja? Jer, novi pasoši nisu podeljeni onom brzinom kako je obećavano, pa se može desiti da mnogi ljudi otkažu praznična putovanja.

Janić:

Kada ovaj razgovor koji sada vodimo bude objavljen, verujem da će odluka o produženju važnosti pasoša najverovatnije već biti izglasana u Skupštini Srbije. Ali znajući da se u toj Skupštini može desiti sve i svašta, nisam spreman da za to stavim ruku u vatru. Politička neozbiljnost, bahatost i ignorisanje stvarnosti dovele su do toga da su neki ljudi iz rasejanja, koji su tradicionalno novogodišnje i Božićne praznike provedu sa svojom rodbinom i prijateljima u Srbiji, otkazali su avionske karte. (Opširnije…)

 

Deklaracije lepo zvuče

Dežurni razgovori

Intervju Marka Lopušine sa Nikolom Janićem

Lopušina:

– Gospodine Janiću, Vi ste bili jedan od učesnika Međunarodne konferencije o dijaspori, koja je krajem novembra održana u Beogradu. Kako komentarišete rad konferencije i usvojenu Deklaraciju?

Janić:

– Važno je da naglasim da sve konferencije imaju i pozitivnih i negativnih elemenata. Komentar o njenom radu je u zavisnosti od toga da li je namera da nešto kritikujemo ili da sagledamo celinu i okarakterišemo sveukupni učinak. Svaki skup na kome se iznesu različiti i suprotni stavovi, nekome je od koristi. Ovog puta to zavisiti od činjenice čije će stavove i zahteve iznešene na konferenciji, Ministarstvo za dijasporu i Vlada Republike Srbije više vrednovati. Ono što su govorili predstavnici Izraela, Makedonije, Slovenije, Hrvatske… ili šta smo rekli, ali i konkretno predložili, ispred organizovane srpske dijaspore. Tako je i sa svim deklaracijama koje uglavnom lepo zvuče kada se pročitaju. Pokazatelj vrednosti jedne deklaracije može se videti tek u budućnosti, kada su nam dostupne činjenice o tome koliko se od onoga što je u deklaraciji bilo napisano, zaista i ostvarilo. (Opširnije…)

 

Izlaganje Nikole Janića na Međunarodnoj

konferenciji o srpskoj dijaspori

Nikola za govornicom, 19. novembra 2008.

Moje ime je Nikola Janić i u radu konferencije učestvujem u svojstvu predsednika Srpskog saveza iz Švedske, koji na današnji dan ima 11164 člana, i u svojstvu izdavača časopisa “Koreni”, koji izlazi u Švedskoj. Ispred našeg rasejanja, naravno ne sveukupnog, prenosim zadovoljstvo da smo prisutni na ovom skupu, jer ga vidimo kao volju države Srbije i Ministarstva za dijasporu da ozbiljnije podstakne rešenje važnih pitanja u odnosu matice i srpskog rasejanja. (Opširnije…)

 

Dežurni razgovor

Matica nezaineteresovana za mogućnosti dijaspore

Nikola Janić

Razlozi za nezainteresovanost idu od najbanalnijeg sitnog i ličnog interesa nekih političarima, ali i vaših kolega u medijima, novinarima i urednicima, pa do ispunjenja zahteva nekih zapadnih zemalja u kojima je naša dijaspora mnogobrojna

Lopušina:

Gospodine Janiću da li znate da je Ministarstvo za dijasporu Srbije vratilo novac Fondu za dijasporu. Šta mislite da se radi sa tim novcem? (Opširnije…)