Arhiva za June 2010.

Takva sam ja

Rubrika: Stih nedelje

Desanka Maksimović
 

Odavno sam, sugrađani čestiti,
izmirenja zastavu belu
na srce svoje pobola.
Sve mi je sad svejedno
i ravno do mora;
sita sam i mržnja i ljubavi
i ćutanja i romora.
Za vašu borbu životnu
ja nemam svojstva.
A srce mi je, međutim, večno žedno
svega onoga čega je sito;
i umrlo bi ako bi u danu
imalo čas spokojstva.

Ni za sreću ljudsku nisam ja stvorena,
jer ne umem da živim
samo od življenja;
jer ni za šta čega ima
nemam divljenja;
jer znam da ne mogu svoj životni dug
samo snom izmiriti.
Pa ipak, mada mi ovde nije udesno,
života ja bih zadržala krug,
jer boli mene ipak čudesno
sto će me jednom nestati.

Ni srca nemam vašeg, sugrađani čestiti,
jer beskrajno volim nekoga
iza onih na vidiku atara.
Za njegov bih osmeh jedini
pošla preko voda i vatara,
preko urvina i bregova,
odavde na dan i noć hoda;
pa ipak njegova
ne bih mogla biti,
niti će ljubav moja za njim
ikad drugoga roda
do pesama imati.

Desanka Maksimović
(1898-1992)

Čija je sramota? – peti deo

Rubrika: Otvorena pisma

Nikola JanićZbog nemarnost Ministarstva za dijasporu i Ministarstva prosvete, mnoga srpska deca u Nemačkoj su umesto integracije, korak blize asimilaciji, o čemu i sam Srećković često govori kao o nedopustivom, ali se ne obazire ni na od njega izgovoreno.

U Nemačkoj izlazi evropsko izdanje beogradskog dnevnog lista „Večernje novosti“. Ove novine čitaju svi koji hoće da su istinito informisani o dešavanjima među srpskom dijasporom. Peđa Rakočević, jedan od saradnika „Večernjih novosti“, je gospodin koji decenijama živi u Nemačkoj. Poznaje izvrsno i Nemce i Srbe, a mnogi Srbi, zahvaljujući njegovom pisanju, saznaju o svojim predstavnicima i ponešto što ne bi mogli da čitaju u drugim novinama. I ne samo o predstavnicima srpske dijaspore nego i o predstavnicima ministarstva za dijasporu, na čelu sa ministrom Srećkovićem. Poznajem i ja Peđu i zahvalan sam mu zbog njegove odlučnosti da nastavi sa korektnim informisanjem. 

(more…)

Čija je sramota? – četvrti deo

Rubrika: Otvorena pisma

Nikola JanićI u ovom pisanju, izlazim iz okvira od mene najavljenog, u verovanju da ćete prihvatiti da je vaša obaveza da zaustavite političke prevare, koje se svakodnevno realizuju u vaše ime.

Gospodine Tadiću, gospodine Cvetkoviću… članovi Vlade Republike Srbije, i u njoj odgovorni i glavni urednici onih medija koje prećutkuju mnogo toga što nije u interesu određenih političkih grupacija i pojedinaca u matici.

Opet, i u ovom pisanju, izlazim iz okvira od mene najavljenog, u verovanju da ćete prihvatiti da je vaša obaveza da zaustavite političke prevare koje se svakodnevno realizuju u vaše ime. Ali da vas odmah upoznam sa skraćenim i malo stilski/gramatički ispravljenim delovima pisma koje je napisala jedna srpska majka u Hrvatskoj.
(more…)

Čija je sramota? – treći deo

Rubrika: Otvorena pisma

Nikola JanićPredsednik Tadić, premijer Cvetković, članovi Vlade Republike Srbije imaju mogućnost da upotrebe zakon i da odlože konstituisanje Skupštine dijaspore zakazane za 3. juli. Ako je Srećković kontinuirano upotrebljava nezakonitu samovolju, na štetu svih nas, upotrebite vi zakon za zbog koristi svima nama.

Odložite prvo zasedanje te Skupštine, do dana koga ćemo se složiti u oceni da li u matici Srbiji važe zakoni i propisi, ili su u svemu primarnost partiski koalicioni interesi, pa i kada su od velike štete državi i njenom korektnom odnosu sa dijasporom i poštovanju višemilionskog broja građana Srbije.
(more…)

Čija je sramota? – drugi deo

Rubrika: Otvorena pisma

Srđan SrećkovićPoštovana gospodo, Tadiću, Cvetkoviću, Tijaniću.., članovi Vlade Republike Srbije, i u njoj odgovorni i glavni urednici pisanih i elektronskih medija… da nastavimo o vama i nama, o onome što nismo prošle nedelje. Dakle…

U današnjoj Srbiji i u srpskom rasejanju deo ljudi postaje nešto neobjašnjivo čudno, mutiraju u nešto što je sve dalje od ljudskog. Odbojni su zbog njihove dvoličnosti, a napisati za takva bića da su p…e, (a jesu), ne bi bilo kulturno, osim toga, ni adekvatno. A ipak se za takve (ne)ljude upotrebljava ista reč, koja u srpskom jeziku opisuje centar neizmernog uživanja i bliskosti, one bez koje bi u životu ogromne većine naših ljudi, bez obzira da li bili mladi ili stariji, postojala teško podnošljiva praznina. Ljudi je vole, i to je to. A što se tiče kulture ili nekulture, ko gospodo da misli na kulturu kad je u pitanju ženska lepota? Jeste i kultura važna, samo što mnogi “kulturni” to ne shvataju, a često ne znaju ni šta znači biti kulturan. Ministru za kulturu, zbog obaveze koju mu nameće funkcija, velikodušno dajem dispans od čitanja ovih redova. A verujem ni da ih Vi, gospodine Tadiću, ni Vi gospodine Cvetkoviću, ni ministri u Vašoj Vladi, neće ih čitati. Ali sam ubeđen da će jedan broj Vaših saradnika, za koje znam da čitaju “Korene”, pročitati i ovo pismo. Nadam se da će Vam nekada, a bilo bi dobro da to učine što pre, reći bar nešto od ovoga što još ne znate. Za vašeg kolegu Srđana Srećkovića bi bilo korisno da pažljivo pročita svaku napisanu reč. Doduše, ja znam da on i čita, i da ga redovno informišu o napisanom u “Korenima”. Posebno o mnogo toga, što bi on voleo da zna o drugima, a najčešće neistinu. Pažljivo čitanje prvog, ovog drugog, i sledećih nastavaka pisma, omogućuje mu besplatno doškolovavanje, jer ministar za dijasporu nije do danas ni naslutio, a kamoli razumeo, šta slovo D može da znači za Srbiju, ne za njega.
(more…)

Čija je sramota? (ili otvoreno pismo onima koji moraju da znaju)

Rubrika: Otvorena pisma

Nikola JanićPoštovana gospodo, Tadiću, Cvetkoviću, Tijaniću.., članovi vlade Republike Srbije i u njoj odgovorni i glavni urednici pisanih i elektronskih medija…

Nadam se, (ali nisam siguran) da mi nećete zameriti što vam se u 68-oj godini svog života (od kojih 43 provedenih u rasejanju) obraćam do sada možda najdužim (pisaću ga u nastavcima) i sigurno neobičnim, otvorenim pismom. Ne osećam potrebu da biram reči kojima ću opisati ono o čemu deo vas, možda, nema saznanja. Oni, kojima su poznata dešavanja koja su uzrok da vam se obraćam na ovaj način, možda će se zastideti, mada u to ne verujem. Da su neke vaše kolege, političari i urednici televizijskih i novinskih redakcija, imali osećaj za stid, ne bi danas postojao razlog za ovo pisanje.
(more…)

Ljubav nema bolje dane

Rubrika: Stih nedelje

Duško Trifunović
 

Ljubav nema bolje dane
sve je sad i nikad više
sve što iza toga dođe
dođe samo da nju zbriše.

Ljubav nema bolje dane
nema sutra nema juče
to je škola za ludake
koji malo teže uče.

Ljubav nema bolje dane
sama kreće sama stane
sama pali sama gasi.

Nas uništi sebe spasi
nemoj da joj brojiš mane
ljubav nema bolje dane.

Duško Trifunović
(1933)