Arhiva za October 2009.

Pesma ženi

Rubrika: Stih nedelje

Jovan Dučić
 

Ti si moj trenutak, i moj sen, i sjajna
Moja reč u šumu; moj korak, i bludnja;
 Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka –
Jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost; neka
Tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva,
U velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najveći na svetu.

Od mog priviđenja ti si cela tkana,
Tvoj je plašt sunčani od mog sna ispreden;
Ti beše misao moja očarana;
Simvol svih taština, porazan i leden,

A ti ne postojiš, nit’ si postojala;
Rođena u mojoj tišini i čami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala;
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami.

Jovan Dučić
(1871-1943)

U troje

Rubrika: Stih nedelje

Milan Ćurčin
 

Kad zemlja presta da se tuži,
te se na ranoj ruži
rascveta prvi cvet,
a leptir polete beli
da prvi kuša let –
u vrtu smo se sreli,
gde jarko sunce sja,
proleće, ti, i ja.

Leptir ljubavno ruži
šapće, i oko nje kruži –
mirisni ljubi cvet.
U cvetnom zemnom raju,
bez misli za drugi svet,
u bezbrižnom zagrljaju,
idemo druga tri:
proleće, ja, i ti.

Al’ kad žarko leto dođe,
i mladost ružu prođe,
povije glavu cvet;
ljubavi leptir se mane,
i malakše mu let –
poći ćemo na razne strane
Kud? Sam bog sveti zna! –
proleće, ti, i ja.

Milan Ćurčin
(1880-1960)

Zadnje vesti

Rubrika: Stih nedelje

Duško Trifunović
 

Sa mnom je gotovo bilo onoga trena
kad sam rekao
Nemoj

A ti si htela i htela

A ja sam pitao
Zašto

A ti si rekla
Zato zato i zato
jer tako čini žena

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

Suviše znam o sebi i o svemu
već sam prešao granicu grešnu
gde ništa nije sveto
i ništa nije sramota
Sav sam na drugoj strani
a iza mene gori ko večni plamen
jedino tvoja lepota

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

al sad je kasno
ovo su zadnje vesti
Više se nećemo sresti
osim u nekom teškom snu.

Duško Trifunović
(1933)

Obnova

Rubrika: Stih nedelje

Milan Rakić
 

Hoću na jednome svečanom opelu
Da sahranim ono što proslošću zovu.
I da ti donesem tada dušu novu,
Bez ijedne pege negdašnje – svu belu.

I hoću da onog časa, kad na mene
Padnu kose tvoje i poljubac jedan,
Budem kao nekad bezazlen i čedan,
Da prvi put spoznam čar ljubljene žene;

I da sav u tvojoj beskonačnoj moći
Očaran, bez svega što me davno guši,
Osećam pod sjajem ove prve noći
Kako se u mojoj obnovljenoj duši,

Uz veselu pesmu razdraganih gnezda
Dok sušti topola i miriše lipa
I radosno nebo mesečinu sipa,
Tajanstveno radja novo jato zvezda…

Milan Rakić
(1876 – 1938)