Arhiva za July 2012.

Beskonačni razgovor (3)

Rubrika: Dežurni razgovori

Nikola Janić  

Rekli ste, gospodine Janiću, da o vašem detinjstvu i vašoj mladost nema potrebe da govorimo jer, po vama, nema tu nečega što bi bilo posebno interesantno za čitaoce. Rekli ste takođe da od dolaska gospodina Nikolića na mesto predsednika Srbije, već postoje dešavanja koja su neprihvatljiva u civilizovanom i demokratskom društvu, a zbog kojih bi naš predsednik možda kasnije mogao da se stidi.

Janić: Tačno. Moje detinjstvo i odrastanje ne razlikuje se mnogo od većine vršnjaka u tadašnjoj Srbiji, odnosno, bivšoj Jugoslaviji. Dakle ne vidim da bi tu bilo nešto neobično ili posebno interesantno za čitaoce.  A sto se tiče okruženja gospodina Nikoliću, službi i njihovih šefova u Predsedništvu Srbije, koji svojim radom stvaraju osnov za njegov budući ponos ili stid, treba govoriti.

(more…)

Beskonačni razgovor (2)

Rubrika: Dežurni razgovori

Nikola Janić  

Gospodine Janiću, kada ste govorili o tome da vas je gospodin Tomislav Nikolić zamolio da mu javite ako mislite da je u pitanju nešto zbog čega bi on mogao da se stidi, da li je to bilo u vezi sa novcem koji je dobio iz Švedske, kada je bio potpredsednik Srpske radikalne stranke?

Janić: Ne razumem o kakvom novcu govorite…

Ovih dana čuo sam u Beogradu priču da je od vas, navodno, dobio 5 000 evra, da je Nemanja Šarović bio posrednik, a da je novac primio Tomislav Nikolić.

(more…)

Ljubavna kantilena

Rubrika: Stih nedelje

Mirko Korolija

 

Jutros mi snovi tobom mirisahu
k’o rano cveće prolećem što buja,
sve žudnje tvoje ime gugutahu
k’o jata sinoć rođenih slavuja!…
Jutros mi snovi tobom mirisahu!

I tobom sve me pozdravljahu stvari!
Iz sveg mi tvoja usta puna zore
zborahu svojim govorom što žari,
iz sveg ljubljahu dva oka što gore!…
Tobom me neme pozdravljahu stvari!

O tebi jutros pričahu sve ruže
zanosno priču ružičastu jednu,
i sveži pupi, što se ljupko kruže,
tepahu pesmu beskrajnu i žednu!…
Grcahu jutros o tebi sve ruže!

Dok proleća te izbirahu moja
caricom svojom, i tamjanom bujne
mladosti nedra kadijahu tvoja,
uz psalme krvi vrele i olujne!…
Proleća tebi klanjahu se moja!

Carice mojih proleća što cepte,
jutros sve rime moje se zlaćahu
zlatom u kom ti lepe kose trepte,
i sve se pesme u te pretvarahu!…
Carice mojih pesama što cepte!

Mirko Korolija
(1886 – 1934)

Beskonačni razgovor

Rubrika: Dežurni razgovori

Nikola Janić  

Gospodine Janiću, pre svega da vam se zahvalim što ste posle više od tri godine razgovora i nagovaranja, konačno pristali na ovaj "beskonačni" razgovor. Nazvao sam ga beskonačnim, jer ste mi, kada sam vas prvi put pitao za duži razgovor i pisanje knjige o vašoj dvodecenijskoj borbi za istinu o našem narodu, doslovce rekli: "Knjigu nikako i nikada. Knjige se pišu o izuzetnim ličnostima, a ja sigurno to nisam…" 

Janić:

Sećam se tog razgovora. Vodili smo ga u Beogradu oko Vidovdana 2008., što znači skoro tačno pre četiri godine. I ostao sam pri istom uverenju i stavu o tome o kome bi trebalo pisati knjige, a sigurno ne o meni. Tada sam vam rekao da ako počnem da pričam da će to biti priča bez kraja. (more…)

Oproštajna ili Lina ulazi u sećanje

Rubrika: Stih nedelje

Pero Zubac

 

Recimo da je otišla iz grada
u nepredvidivu večer
i da su joj zameli puti.
Recimo da su boje kojima sam
je slikao bile nestalne
i da su iščilile sa kože.
Recimo da je odlučila da je
ne prepoznaju moje zene,
da ima srce nevidovo.
Samo da nije mrtva,
samo da diše.

Tačka na kraju priče mala je
kao srce.
Stavljena je lakim potezom,
ali još pulsira,
još se otima svetlu.

Uzeti svoje lice u šake,
gledati u zemlju gde niče
nova vlat.
Ljubiti to nicanje, jer se
svet nastavlja.
Samo da gleda svetla, večernja,
samo da diše.

Pero Zubac
 (1945)

Nije moje, nego naše!

Rubrika: Dežurni razgovori

Nikola Janić  

Da ne dužim, nego kratko da napišem šta mi je na srcu, ako se o ovoj temi može kratko pisati:

Na teritorijama bivše Jugoslavije izvršeni su mnogi zločina nad srpskim civilima, devojkama, ženama, staricama i starcimi kao i deci… O tome svet ćuti. Ali iz nekih nepoznatih razloga, a pojedincima poznatim, zvanična Srbija i Republika Srpska ćute takodje, jer ne čine ni deseti deo koliko bi mogle da bi svet saznao istinu. Učinak vlasti nije ni u granicama moral i zakonske obaveze države prema njenim gradjanima, i živima i mrtvima.

(more…)